Stanja tvari su različiti fizički oblici koje materija može postići ovisno o svojoj molekularnoj konfiguraciji. Tri klasična stanja – kruto, tekuće i plinovito – lako su uočljiva na Zemlji i mogu prijeći iz jednog u drugo. Među neklasičnim stanjima materije, plazma je najzastupljenija, koja čini veliki postotak barionske materije u poznatom svemiru. Ostala neklasična stanja mogu imati velike sličnosti s klasičnim, zahtijevati specifične uvjete okoline ili postojati prvenstveno u teoriji. Bose-Einsteinov kondenzat, jedno od najranijih potvrđenih teorijskih stanja, široko je prihvaćeno kao peto primarno stanje tvari, nakon tri klasična stanja i plazme.
Stanje materije nekog objekta uvelike ovisi o snazi i karakteru njegovih međumolekularnih sila. U čvrstim tijelima, na primjer, sile su dovoljno jake da čestice zbijene jedna uz drugu, dopuštajući vibracije kao njihov jedini oblik kretanja. Kao rezultat toga, čvrste tvari mogu postići određene oblike i volumene. Tekućine, s druge strane, imaju slabije međumolekularne sile koje vuku čestice zajedno. Tekućine nemaju određeni oblik; prate formu svojih kontejnera i ispunjavaju onoliko prostora koliko im volumen dopušta. Međumolekularne sile plinova čak su slabije od tekućina, što rezultira oblikom koji se nastoji proširiti kroz cijeli spremnik, bez obzira na volumen plinova.
Tri klasična stanja tvari mogu prijeći iz jednog u drugo uz pomoć topline i pritiska. Proces kroz koji krute tvari postaju tekućine poznat je kao taljenje, dok je obrnuti poznat kao zamrzavanje ili skrućivanje. Ovo se često ilustrira vodom – u tekućem stanju, voda se može zamrznuti u led, krutinu, koja se potom može ponovno otopiti u tekuću vodu. Uz dovoljno topline i tlaka, tekućine mogu postati plinovi kroz proces poznat kao isparavanje; čija je suprotnost poznata kao kondenzacija. Čvrste tvari mogu prijeći izravno u plinove sublimacijom, dok plinovi mogu postati čvrste tvari taloženjem.
Iako se na Zemlji uobičajeno opažaju klasična stanja tvari, plazma čini većinu tvari u zvijezdama. Plazma je ionizirani plin koji, za razliku od klasičnog stanja, stvara elektromagnetske struje. Bose-Einstein kondenzati, nazvani po Satyendra Nath Boseu i Albertu Einsteinu, plinovi su ohlađeni do točke u kojoj čestice prestaju djelovati neovisno, što rezultira singularnim kvantnim stanjem bez trenja. Izvan ovih pet glavnih stanja materije, znanstvenici teoretiziraju o brojnim drugim, poput čudne i tamne tvari. Naočale i tekući kristali, između ostalih, smatraju se dovoljno različitim od pet da bi se mogli klasificirati kao neklasična stanja materije po vlastitom mišljenju.