Stanovi pod kontrolom najma su stanovi u kojima je zakonom zabranjeno najmodavcima da povisuju cijene više od određenog iznosa. Takvi stanovi postoje u brojnim zemljama, te u nekoliko velikih gradova u Sjedinjenim Državama, poput New Yorka. Unutar tih gradova zakoni se primjenjuju na stanovnike određenih zgrada i obično se primjenjuju samo na one zgrade koje su postojale tijekom nestašice stanova nakon Drugoga svjetskog rata i/ili tijekom razdoblja određivanja cijena i kontrole 1971. koju je uspostavio predsjednik Richard Nixon.
Stan pod kontrolom najamnine je stan u kojem je najamnina fiksna po određenoj cijeni i ne može se povisiti iznad te cijene. Na primjer, zakoni mogu zabraniti najmodavcu da uopće povisuje najamninu ili mu može zabraniti podizanje najamnine više od određenog iznosa ili postotka u dolarima na godišnjoj razini ili kada istekne rok najma. Općenito, zakoni utvrđuju gornju granicu maksimalne cijene, a najamnine u stanovima pod kontrolom najamnine općenito su mnogo niže od prevladavajućih najamnina u susjedstvu, zbog čega su takvi stanovi vrlo traženi.
Određena pravila općenito se primjenjuju na stanove pod nadzorom najamnine, koja ograničavaju zaštitu koju pružaju zakoni o kontroli stanarine. Zakonom o kontroli stanarine u većini slučajeva zaštićen je samo vlasnik stana koji je u njemu živio u vrijeme donošenja zakona ili njegovi izravni potomci. To znači da ako je osoba živjela u stanu u vrijeme kada su doneseni zakoni o kontroli stanarine i dalje živi u stanu ili ga prenosi na svoje nasljednike, primjenjuju se zakoni o kontroli stanarine; ako bi, međutim, osoba pokušala isprazniti stan ili dati u podnajam nekom drugom, najmodavac bi tada mogao povećati najamninu.
U nekim slučajevima, zgrada je kontrolirana najamnine i najamnine se ne mogu povisiti čak ni kada se stanar iseli. Ove zgrade su obuhvaćene strogim zakonom o kontroli najamnine. Stanovi u takvim zgradama općenito su vrlo traženi, jer mnogi pojedinci žele niže cijene najma.
Stanovi s kontroliranim najmom štite stanare i stanovnike koji si možda ne mogu priuštiti brzo rastuće najamnine u urbanim ili gradskim područjima. Najmodavac ne može procijeniti kuću ili stan izvan financijskog dosega najmoprimca, čak ni kada je najam istekao, ako se primjenjuju zakoni o kontroli najamnine. To postavlja ograničenje na dobit stanodavca, što je stvorilo neke protivnike koncepta kontrole najamnine.