Naknada štete odnosi se na nagrade i presude koje je sud donio u sporovima za povredu. Parnica zbog povrede nastaje kada se povrijedi autorsko pravo, patent ili zaštitni znak. Drugim riječima, osoba ili tvrtka mogu tužiti za kršenje prava kada netko nepropisno koristi njihovo intelektualno vlasništvo; ako tužitelj dobije spor, bit će mu dosuđena šteta zbog povrede.
U Sjedinjenim Državama mnoge vrste intelektualnog vlasništva ili ideja zaštićene su od nepropisne uporabe. Patenti daju izumitelju ili kreatoru funkcionalnog proizvoda isključivo pravo na izradu i distribuciju tog proizvoda u određenom vremenskom razdoblju; to je uobičajeno u softverskim i lijekovima terapija. Autorska prava daju autoru nefunkcionalnog kreativnog djela, kao što je slika ili knjiga ili pjesma, ekskluzivno pravo da profitira i distribuira izvorno autorsko djelo. Konačno, zaštitni znakovi daju vlasniku pravo da koristi isključivo identifikacijski znak ili sliku.
Kada stranka nepropisno koristi jednu od ovih vrsta intelektualnog vlasništva, kao što je kopiranje softvera, krađa dijelova knjige i promicanje ih kao svoje ili izrada ukrasne torbice pomoću logotipa tvrtke, može se tužiti zbog kršenja prava. Osoba koja traži naknadu štete mora dokazati da je zakoniti vlasnik zaštićenog intelektualnog vlasništva. Također mora dokazati da je tuženik nepropisno koristio imovinu. Ako to učini, može mu se dodijeliti odšteta zbog povrede.
Štetu zbog povrede može biti pomalo teško izračunati. Glavni gubitak je taj što je nositelj autorskog prava, patenta ili žiga izgubio svoje ekskluzivno pravo, a time i potencijalnu dobit koju bi imao da nije bilo kršenja. Problem je, međutim, što sudovi ne dodjeljuju špekulativnu dobit. Drugim riječima, sud neće dodijeliti novčanu štetu koju bi vlasnik mogao napraviti da do povrede nije došlo.
Umjesto toga, najčešća vrsta odštete koja proizlazi iz parnice za povredu prava rezultira lišenjem tuženika nepropisno stečene dobiti. Drugim riječima, ako je netko ukrao ideju iz knjige ili napravio torbu, sav novac koji je zaradio od tog predmeta trebao je s pravom otići vlasniku intelektualnog vlasništva. Dakle, odgovarajuća šteta predstavlja novčanu namirenje u iznosu koji je okrivljenik ostvario nezakonitim korištenjem ili prodajom materijala. Ako je tuženik zaradio 100,000 američkih dolara (USD), onda bi tužitelju trebalo dodijeliti 100,000 dolara.
Zabrana je još jedna uobičajena vrsta štete koja proizlazi iz kršenja. To se događa kada građanski sud naredi prekršitelju zakona o intelektualnom vlasništvu da prestane. Osoba to mora učiniti ili se suočiti s nepoštivanjem suda.