Sudski postupak odnosi se na svaki postupak koji se odvija na sudu u kojem predsjeda sudac. Postupak može biti kazneni ili građanski. Sudac čak i ne mora biti taj koji donosi konačnu odluku o predmetu da bi se postupak smatrao sudskim postupkom, sve dok se radnja odvija u sudnici u kojoj je sudac ovlašten.
U kaznenom kontekstu, sudski postupak uključuje suđenje u kojem optuženiku sudi tužitelj, na primjer za ubojstvo. Sudac možda neće imati priliku donijeti konačnu presudu o krivnji ili nevinosti u takvom slučaju, budući da Šesti amandman jamči optuženim zločincima pravo na porotu svojih kolega. To znači da, iako sudac predsjedava postupkom i ima kontrolu nad određenim aspektima suđenja, konačnu odluku donosi porota.
Građanska parnica se također smatra oblikom sudskog postupka. Za razliku od kaznenog prava, država nije uključena u podizanje građanske tužbe. Pojedinac kojemu je učinjena nepravda od strane drugog pojedinca, društva ili pravnog lica, podnosi tužbu u građanskim parnicama. Okrivljenik se poziva na sud nakon tužbe tužitelja, a suđenje se saslušava pred sucem. Opet, sudac možda nije taj koji donosi odluku o tome je li optuženik kriv ili ne, jer je suđenje s porotom uobičajeno i u građanskim parnicama.
Iako porote donose konačnu odluku o krivnji ili nevinosti, postupak na sudu još uvijek se naziva sudskim postupkom. Naziv postoji jer sudac ima vrlo važnu ulogu u postupcima koji se vode pred sudom. Sudac, u biti, provodi pravila sudnice.
On to čini tako što odlučuje o tome koji se dokazi mogu predočiti poroti ili utvrđuje je li pitanje koje je postavio jedan odvjetnik prikladno. Također daje upute poroti na temelju prirode suđenja. Konačno, on može čak biti odgovoran za osudu zločinca ako porota odluči da je zločinac kriv, ili će možda morati izmijeniti ili utvrditi je li kaznena odšteta primjerena u građanskom postupku.
Sudski postupci posebno su važni na žalbenoj razini, u kojoj suci zapravo određuju kako se zakon primjenjuje na datu situaciju ili predmet. Žalba je slučaj u kojem se tužitelju ili tuženiku ne sviđa način na koji je niži sud primijenio zakon i traži od višeg suda da preispita je li zakon ispravno protumačen. U zemljama običajnog prava sudske odluke – izjave o tome što zakon znači – u žalbenim postupcima zapravo postaju zakon.