Supersetovi su korištenje dviju uzastopnih vježbi, usmjerenih na suprotne dijelove tijela, koje se izvode naizmjenično. Normalno, mišići na koje ciljaju superskupovi su parovi agonist-antagonist, ili mišići koji rade u suprotnosti jedan s drugim, kao što su biceps i triceps. Superset treninzi se često koriste za prevladavanje stagnacije treninga ili za jačanje psihološkog pogona. Fiziološki gledano, trening superseta dovodi do povećanog protoka krvi u ciljno područje, a pokazalo se da povećava i regrutiranje mišićnih vlakana i proizvodnju prirodnog hormona rasta.
Općenito, trening u supersetu će ciljati određeno područje uz zadržavanje normalne rutine za ostatak tijela. Na taj se način smanjuje rizik od prekomjernog treninga, a energija se rezervira za ciljane dijelove tijela. Za split biceps-triceps, na primjer, tipičan trening superseta može uključivati naizmjenične pregibe bicepsa i triceps ekstenzije u tri do pet serija, nakon čega slijedi kratki odmor, prije nego što se pređe na drugi dio tijela. Ovaj ubrzani fokus općenito se nastavlja dva do četiri tjedna, nakon čega se rutina superseta može premjestiti na drugo ciljno područje, kao što su tetive koljena i kvadricepsi.
Jedna od prednosti superseta je ta što omogućuju tijelu da na učinkovit način usmjeri povećani protok krvi u ciljno područje. Ako se biceps i triceps rade zajedno, potrebno je malo preusmjeravanja protoka krvi kako bi oba mišića ostala adekvatno oksigenirana. Unatoč tome, međutim, intenzitet superset treninga je takav da će i dalje postojati određeni nedostatak kisika unutar mišića. Tipično, nedostatak kisika tijekom vježbanja dovodi do nakupljanja mliječne kiseline.
Mliječna kiselina je nusproizvod anaerobnog metabolizma, procesa u kojem mišićno tkivo može oslobađati energiju u uvjetima niske količine kisika. Osjećaj žarenja ili peckanja tijekom intenzivnog treninga uzrokovan je nakupljanjem mliječne kiseline. Osim što uzrokuje bol u mišićima, pokazalo se da mliječna kiselina ima još jedno važno djelovanje u tijelu koje vježba – stimulaciju hormona rasta.
Kao dodatna prednost, pokazalo se da trening uz korištenje supersetova povećava brzinu metabolizma u mirovanju i pomiče oksidaciju supstrata satima nakon završetka treninga. To znači da tijelo ne samo da sagorijeva više energije, već i povećani postotak te energije dolazi iz tjelesnih zaliha masti. Općenito, može se zaključiti da pažljivo implementirani supersetovi imaju potencijal izgraditi više mišića i sagorjeti više masti od istih vježbi koje se izvode u rutini ravnog seta.