Sustavi imena domena su distribuirani sustavi baza podataka koji prevode između imena prilagođenih ljudima i numeričkih adresa internetskog protokola (IP). Najčešći sustav naziva domene je onaj koji koristi cijeli Internet. Naziva se “sustav naziva domene” i također je poznat pod skraćenicom DNS. Njegova baza podataka je globalno rasprostranjena na više tisuća poslužitelja imena domena na Internetu. Često ga koriste web-preglednici spojeni na Internet za određivanje IP adresa web stranica koje treba posjetiti.
Sustavi naziva internetskih domena mogu se smatrati ogromnim internetskim telefonskim imenicima za web stranice. Bilo gdje u svijetu, svatko može upisati Universal Resource Locator (URL) u web preglednik i završiti na tom mjestu. DNS korisnicima omogućuje upućivanje na web stranicu jednostavnim korištenjem naziva njezine domene. Taj naziv ostaje isti unatoč prelasku interneta s IP adresa verzije 4 na duže IP adrese verzije 6.
Prvi sustavi naziva domena i DNS poslužitelji razvijeni su ranih 1980-ih kada je Internet brzo rastao. Izvorne protokole objavila je Radna skupina za internetsko inženjerstvo (IETF) u zahtjevu za komentare (RFC) 882 i RFC 883. Softver i protokoli su mnogo puta revidirani, uglavnom zbog sigurnosnih razloga.
Da bi sustavi naziva domena bili uistinu korisni, svako ime mora biti razriješeno na jedinstvenu IP adresu. Godine 1998. osnovana je Internet korporacija za dodijeljena imena i brojeve (ICANN) za upravljanje ovim procesom. ICANN je neprofitni subjekt koji nadzire distribuciju naziva domena i IP adresa diljem svijeta. Također upravlja dodjelom specifičnih portova i vrijednosti parametara za mnoge internetske protokole, uključujući DNS. 13 zrcalnih poslužitelja koji čine korijen internetskog DNS-a također koordinira ICANN.
Internetski korijenski poslužitelji uključuju adrese DNS poslužitelja za sve domene najviše razine, kao što su .com i .org. Svaki poslužitelj najviše razine sadrži DNS bazu podataka svih imena i adresa u toj domeni. Dijelovi ovih DNS baza podataka također su keširani od strane tisuća DNS razrješavača koji se nalaze kod davatelja internetskih usluga. To oslobađa velik dio tereta prometa koji bi inače bio postavljen na poslužitelje visoke razine. Pojedinačni web-preglednici također uključuju predmemoriju posjećenih domena kako bi pretraživanje stranice bilo što brže moguće.
Lokalne mreže koje su izolirane od Interneta mogu koristiti vlastite sustave naziva domene. Oni prevode samo imena i adrese koji se nalaze na lokalnoj mreži. Često koriste softver i protokole za upravljanje DNS-om koji su slični ili identični onima koje koristi internetska implementacija. Neki alternativni DNS korijenski sustavi postoje na mreži koji su duplikati postojeće internetske strukture, ali uključuju više imena. To predstavlja rizik za stabilnost i sigurnost interneta jer se naziv domene može riješiti na različite adrese od strane različitih sustava.