Amortizacija je izraz koji se koristi za opisivanje postupnog gubitka vrijednosti imovine koja se koristi za stvaranje prihoda. Za potrebe internog računovodstva, tvrtka će odbiti trošak dijela imovine tijekom broja godina za koje očekuju da će koristiti tu stavku prije nego što će se morati zamijeniti. Za potrebe oporezivanja, iznos i način amortizacije određuju se zakonom. Tablice amortizacije su grafikoni koje pripremaju porezne vlasti koje pomažu poreznim obveznicima izračunati dopuštene odbitke amortizacije.
Amortizacija je odbitak poslovnog poreza dopušten u mnogim zemljama. U Sjedinjenim Državama tvrtka može odbiti cjelokupni trošak ograničene količine osobne imovine u godini kupnje koristeći odredbu koja se naziva odbitak od 179. Trošak svih ostalih poslovnih nekretnina odbija se po stopi tijekom dodijeljenog vijeka trajanja stavke korištenjem odgovarajućih tablica amortizacije za odabranu metodu. Svojstvu se dodjeljuju različite metode ovisno o prirodi predmeta i njegovoj klasi životnog vijeka ili dodijeljenom životnom vijeku.
Za nekretnine su potrebne različite metode od onih odobrenih za osobnu imovinu. Za potrebe amortizacije nekretnine se odnose na zgrade, ali ne i na zemljište koje se nikada ne amortizira. To se temelji na pretpostavci da se zgrade troše, ali zemlja ostaje. Životni vijek klasa nekretnina razlikuje se između stambenih i nestambenih nekretnina, a za svaku vrstu nekretnine postoje zasebne pravocrtne tablice amortizacije.
Osobna imovina, a to je sve što nije nekretnina, podijeljena je u kategorije i dodijeljena joj je klasa životnog vijeka koji može biti od tri do 20 godina. Najčešća metoda amortizacije koja se koristi u SAD-u je modificirani sustav ubrzanog oporavka (MACRS), koji omogućuje veće odbitke u ranim godinama. Postoje dvije vrste tablica amortizacije MACRS-a, polugodišnja konvencija i konvencija za sredinu kvartala. Izbor je određen kada je nekretnina kupljena. Ako je 40 posto ili više imovine kupljeno u zadnjem tromjesečju godine, potrebna je konvencija u sredini tromjesečja; u svim ostalim slučajevima primjenjuju se polugodišnje tablice amortizacije.
Metoda obračuna amortizacije i koja se imovina kvalificira razlikuje se od zemlje do zemlje. U Kanadi se amortizacija naziva kapitalnim troškovima (CCA). Poput SAD-a, Kanada različitoj imovini pripisuje životni vijek klase i metodu amortizacije. Patenti, licence i koncesije su potrebni za korištenje pravocrtnog, dok se većina ostalih stavki amortizira metodom opadajućeg salda. Tablice amortizacije izdaje Kanadska agencija za prihode u kojima se definira vijek trajanja klase i odgovarajući postoci amortizacije za različite vrste imovine.
U Austriji se imovina čija cijena prelazi određeni iznos mora amortizirati primjenom pravocrtnih tablica amortizacije. Australija se odnosi na amortizacijske odbitke kao na kapitalni dodatak i zahtijeva amortizaciju imovine čija je vrijednost iznad određenog, dok se stavke nižeg troška mogu odbiti od poreznih prijava u godini kupnje. U Ujedinjenom Kraljevstvu naknada za kapitalne troškove varira ovisno o vrsti imovine i veličini poduzeća koje podnosi poreznu prijavu.