TARP fondovi su novac koji je koristilo Ministarstvo financija Sjedinjenih Država tijekom financijske krize 2008. u pokušaju stabilizacije američkog gospodarstva. Ta su sredstva korištena za spašavanje financijskih institucija za koje se smatralo da su “prevelike da bi propale”, zbog zabrinutosti da bi neuspjeh velikih financijskih institucija mogao gurnuti američko gospodarstvo u depresiju. Sredstva TARP-a bila su samo jedan aspekt vladinog plana financijskog spašavanja, ali su bila najznačajnija u monetarnom smislu, sa 700 milijardi američkih dolara (USD) namijenjenih TARP-u.
Ta su sredstva bila dio većeg zakona poznatog kao Zakon o hitnoj ekonomskoj stabilizaciji (EESA), usvojenog u listopadu 2008. i potpisanog od strane predsjednika Georgea Busha. Zakon je stvorio Program za smanjenje problematične imovine (TARP), program koji je osmišljen kako bi se takozvana otrovna imovina izbacila iz knjiga velikih banaka. Ta je imovina uključivala stvari poput vrijednosnih papira zaštićenih hipotekom, a smatralo se da ih je nemoguće procijeniti zbog fluktuacija na tržištu. Budući da banke nisu mogle kupovati i prodavati te vrijednosne papire, one su postajale sve nelikvidnije, a kreditna kriza se počela pojavljivati jer se kreditiranje između banaka zaustavilo. TARP fondovi osmišljeni su za rješavanje ovog problema kupnjom ove imovine, ubrizgavanjem likvidnosti bankama kako bi mogle ponovno početi davati kredite.
Predsjednik Bush i ministar financija Henry Paulson najavili su brojne programe koji uključuju TARP fondove nakon što je Kongres požurio s EESA-om, a smjer programa radikalno se promijenio nekoliko puta kako se 2008. bližila kraju. Godine 2009. predsjednik Barack Obama preuzeo je dužnost, imenovavši Timothyja Geithnera za ministra riznice i implementirajući nove programe za TARP fondove. Neki od programa za koje su korištena sredstva TARP-a uključivali su inicijative za smanjenje ovrhe namijenjene zadržavanju ljudi u njihovim domovima, zajmove američkoj automobilskoj industriji i pomoć osiguravajućem divu American International Group (AIG).
Korištenje TARP fondova ponekad je bilo vrlo kontroverzno. Porezni obveznici su bili zabrinuti da njihov novac neće biti mudro iskorišten, iako je Ministarstvo financija sugeriralo da nakon stabilizacije gospodarstva može prodati otrovnu imovinu koju je držao uz dobit. Mnogi porezni obveznici također su bili ljuti zbog velikih bonusa koje su isplaćivale banke koje su primale TARP sredstva, što je vladu natjeralo da požuri s programom koji bi pratio i ograničavao plaće i bonuse za institucije koje primaju TARP sredstva. Dok je nekoliko institucija pravovremeno vratilo sredstva koja su primila, mnoge su druge vukle za petama, a ekonomisti su sugerirali da vlada subvencionira američko gospodarstvo na račun poreznih obveznika.