Teorije zavjere koriste se kao pokušaj da se shvati smisao događaja koji se dogodio. Događaj je obično veliki politički, povijesni ili društveni događaj. To je ono što se krije iza teorija koje najviše zanima ljude. Prema teoretičarima, počinitelj događaja obično je tajna organizacija ili moćna osoba. Te se ideje često odbacuju tvrdnjama o paranoji i mogu se usporediti s urbanim legendama.
Teorije o zavjerama zanimale su psihologe, sociologe i folklorne stručnjake od 1960-ih. Atentat na predsjednika Kennedyja izazvao je poplavu nagađanja oko njegove smrti. I danas se postavljaju pitanja oko pravih krivaca iza atentata.
Smatra se da su teorije zavjere ljudsko stanje. Kada događaji imaju značajan utjecaj na naše živote, pokušavamo dati smisao tim događajima na duhovni, politički, moralni ili znanstveni način. Događaji koji se čine neobjašnjivim potiču nas da više tražimo razlog iza njih dok ne budemo zadovoljni. Mnogi psiholozi vjeruju da će osoba koja vjeruje u jednu teoriju zavjere vjerovati i u druge.
Često su te teorije povezane s paranojom. Za paranoju se kaže da je sposobnost životinje da uoči opasnost. Takva je sposobnost vrijedna kako bi se čitale tuđe skrivene namjere i kako bi se moglo predvidjeti buduće ponašanje. Ako je došlo do kvara u ovoj sposobnosti, onda bi rezultat mogao biti da životinja svugdje vidi opasnost. To može biti slučaj s teoretičarem zavjere, koji jednostavno može imati kvar u svojoj evolucijskoj psihologiji.
Teorije zavjere pokazuju nekoliko značajki. Mogu se nagomilavati tijekom vremena, kako se teorije šire i sve više ljudi im dodaje svoja mišljenja. Oni mogu uključiti gotovo svakoga, a kako rastu argumenti i protuargumenti, tako raste i zavjera. Teorije o takvim događajima kao što je atentat na Kennedyja poznate su diljem svijeta. Pretvorene su u filmove i knjige, a stvarni krivac je možda bio preplavljen i izgubljen pod teretom takvih teorija.