Terapeutski peptidi su lanci aminokiselina koji se prirodno javljaju u ljudima, životinjama ili biljkama, a ekstrahirani su i kombinirani u jedinstvene kombinacije s ciljem liječenja ili izlječenja neke vrste bolesti. Peptidi su sami po sebi važan dio kemije ljudskog tijela, a ljudi ih stvaraju prirodnim putem. Glavna ideja peptidne terapije je pomoći povećati te zalihe i promijeniti unutarnju kemiju osobe prirodnim putem kako bi se omogućilo i ojačalo tijelo da se izliječi. Ponekad se peptidna terapija koristi kao dodatak standardnim kemijskim lijekovima, ali se može koristiti i samostalno kao “sasvim prirodni” tretman. Mnogo ovisi o pacijentu, liječniku i bolesti o kojoj je riječ. Neke od najpopularnijih terapija koriste se za borbu protiv kancerogenih izraslina i imunoloških stanja, posebno protiv virusa ljudske imunodeficijencije (HIV). Postoji mnogo aplikacija, a polje nastavlja rasti i dobivati prihvaćenost u široj medicinskoj zajednici.
Osnovna ideja i kako se do njih dolazi
U gotovo svim slučajevima, peptidi koji se koriste u terapiji izvlače se izravno iz lanaca aminokiselina kao što se javljaju u prirodi, iako se ponekad također sintetiziraju koristeći prirodni peptid kao predložak. Prirodni peptidi utjecajni su posrednici u mnogim ključnim biološkim funkcijama u tijelu, poput regulacije šećera u krvi na primjer, a njihov jedinstveni status spojeva niske toksičnosti čini ih privlačnim kandidatima za liječenje bolesti.
Istraživanja iz mnogih različitih izvora pokazala su da terapijski peptidni lijekovi imaju visoku specifičnost za “predviđene receptore”, što znači da djeluju na mnoge od istih načina kao i moderniji farmaceutski lijekovi. Jedna od najvećih prednosti je ta što peptidi imaju znatno niži profil nuspojava od lijekova. Visoka specifičnost također smanjuje šanse za opasne interakcije lijek-lijek. Mnogi zagovornici terapijskog liječenja peptidima rade na razvoju peptidne “biblioteke” iz koje mogu miješati i spajati različite spojeve kako bi stvorili visoko specifične spojeve.
Ograničenja upotrebe
Koliko god ovi tretmani bili, obično nisu tako fleksibilni kao standardni lijekovi, barem ne u svim okruženjima. Na primjer, ljudi ih obično ne mogu apsorbirati kada se uzimaju oralno u obliku tableta. Znanstveno govoreći, to je zato što peptidi imaju izuzetno nisku bioraspoloživost protiv želučanih kiselina. Probavni proces brzo razgrađuje peptidne formulacije. To dovodi do brze razgradnje i eliminacije peptida prije nego što postanu medicinski aktivni. Iz tog razloga, peptidi koji se koriste u terapiji obično se daju injekcijom, iako se razvijaju i testiraju nazalne i plućne primjene.
Tretmani specifični za rak
Liječenje raka jedna je od najpopularnijih aplikacija za ovu vrstu istraživanja i terapije peptida. Istraživanja su pokazala da neki peptidi mogu relativno lako prodrijeti u stanice raka. Određeni peptidi također su pokazali sposobnost inhibiranja komunikacije između kolonija stanica raka i smanjenja njihove obrane. Unatoč izvještajima o receptivnim studijama, neki istraživači i liječnici još uvijek oklijevaju koristiti ove vrste peptida u kliničkoj praksi. Glavni razlozi neodlučnosti uključuju jedinstvene sistemske nuspojave, loš prolaz kroz krvno-moždanu barijeru s kratkim poluživotom u plazmi i ograničenje izbora u načinu isporuke lijeka.
Mnogi od najučinkovitijih tretmana kombiniraju peptide s već uspostavljenim lijekovima protiv raka. Liječnici su često u mogućnosti spriječiti napredovanje stanica raka pokretanjem imunoterapije cjepivom rekombinantnom deoksiribonukleinskom kiselinom (DNA) u kombinaciji s koktelom visoko specifičnih i odabranih peptida. Većina tipova kancerogenih tumora prekomjerno eksprimira ovaj antigen i pokazalo se da terapija u nekim ograničenim studijama izaziva protutumorske imunološke odgovore. Istraživanja se u ovom području još uvijek jako razvijaju.
Tretmani imunološkog odgovora
Ponekad se aktivne peptidne skupine također ugrađuju u lijekove, kao što je slučaj s određenim lijekovima dizajniranim za liječenje HIV pozitivnih osoba. Većina njih su čisto sintetičke peptidne skupine, što znači da su u potpunosti stvorene u laboratoriju, a ne ekstrahirane iz prirode. Međutim, njihov kemijski sastav je isti.
Jedan primjer je Tesamorelin, analog faktora oslobađanja hormona rasta koji je dizajnirao Theratechnologies, kanadska farmaceutska korporacija. Terapeutska peptidna baza u Tesamorelinu povećava oslobađanje hormona rasta, koji razgrađuje masno tkivo i može pomoći u izgradnji i popravljanju tkiva organa koji su bili podvrgnuti oštećenju uzrokovanom virusom, drugim lijekovima i drugim izvorima iz okoliša.
U drugim kliničkim postavkama
Peptidni agensi polako se sve više koriste u liječenju u nizu kliničkih okruženja, iako je njihova upotreba najpopularnija u holističkim centrima za rak i drugim institutima koji se usredotočuju na prirodno liječenje. Laboratoriji i studije slučaja izvještavaju o pozitivnim istraživanjima u borbi protiv solidnih tumora terapijskim peptidom koji prodire u stanicu elastinu. Stabilni, sintetički proizvedeni peptidi istražuju se kao novi antimikrobni agensi, što je dobrodošla vijest za mnoge kliničke praktičare za koje tradicionalni antibiotici gube svoju ukupnu učinkovitost. Noviji pozitivni ishodi djelomično su posljedica boljih puteva primjene, što daje izraženije klinički značajne rezultate.