Testovi daha su postupci medicinskog testiranja koji procjenjuju i dijagnosticiraju bolest analizom zraka izbačenog iz pluća. Postoji nekoliko uobičajenih tipova testova daha, uključujući alkotestove, testove izdahnutog dušikovog oksida, testove daha na vodik i testove daha ureom. Uz svaki od ovih postupaka, dah koji pacijent ispušta tijekom izdisaja ispituje se uz pomoć posebnih dijagnostičkih alata, što omogućuje praćenje i prepoznavanje raznih bolesti – uključujući astmu, prehrambene bolesti i peptički ulkus.
Drevni grčki liječnik Hipokrat bio je jedan od prvih znanstvenika koji je prepoznao odnos između daha i zdravlja. Hipokrat je zaključio da loš zadah može biti pokazatelj bolesti. Ova pionirska ideja postavila je temelje za proučavanje daha koje su se odvijale tijekom sljedećih nekoliko stoljeća, dosegnuvši svoj zenit 1970-ih. Tada je Linus Pauling, kemičar dobitnik Nobelove nagrade, pronašao 250 kemikalija u ljudskom dahu. Od tada su istraživanja nastavljena i uspješno je identificirano gotovo 1000 kemikalija.
Upravo se te kemikalije analiziraju tijekom testa daha. Pacijent udiše u jedinicu za testiranje, obično preko male cjevčice, a uzorak daha se prikuplja i šalje na pregled. Mnogi testovi daha provode se u vrlo kratkom vremenskom razdoblju – u razmaku od oko 5-15 minuta – i neinvazivni su postupci.
Alkotest je najpoznatija vrsta daha testa. Ovi strojevi određuju sadržaj alkohola u krvi pojedinca analizom daha. Alkotesteri se obično koriste od strane organa za provođenje zakona kako bi spriječili vožnju u pijanom stanju, iako se prodaju i za kućnu upotrebu.
U testovima izdahnutog dušikovog oksida često se provode testovi daha kako bi se odredila razina izdahnutog dušikovog oksida (eNO) u krvi. Utvrđeno je da su razine eNO povišene u osoba s astmom. eNO test može pružiti vrijedne informacije za postavljanje konačne medicinske dijagnoze astme. Ostale bolesti koje se mogu identificirati eNO testom uključuju upalu dišnih putova i druge probleme s disanjem.
Testovi daha na vodik koriste se za utvrđivanje nedostataka u prehrani i dijagnosticiranje bolesti povezanih s prehranom. Najčešće bolesti identificirane ovom metodom ispitivanja su intolerancija na laktozu, netolerancija i malapsorpcija fruktoze te sindrom prekomjernog rasta bakterija u tankom crijevu. Do ovih se otkrića dolazi proučavanjem razina vodika, metana i drugih plinova u dahu.
Testovi daha poznati kao testovi daha na ureu mogu otkriti organizme Helicobacter pylori (H. pylori), koji pokreću proces koji može dovesti do ocrnjivanja sluznice želuca ili peptičkih ulkusa. Test očitava razine ugljičnog dioksida u tijelu, što pomaže identificirati prisutnost H. pylori. H. pylori je ozbiljna medicinska briga i dovodi do pola milijuna novih dijagnoza raka želuca svake godine.