Testovi su metoda koja se koristi u medicini za određivanje prisutnosti i količine molekule u biološkoj tvari. Postoje različite vrste testova, a oni su označeni svojim imenom. Testovi liganda se posebno odnose na skupinu testova kojima se mjeri produkt kemijske interakcije između molekule koja se mjeri i reaktivne tvari ili receptora postavljenog na sam test.
U ljudskom tijelu, ligand je molekula koja pokreće signal i koja se uklapa u specifična receptorska mjesta smještena na staničnim stijenkama. Kada se ligand uklopi u svoje specifično receptorsko mjesto, uzrokuje promjenu fizičkog oblika receptora što zatim pokreće biološki signal koji se šalje. U testovima liganda mjeri se taj stanični odgovor.
Testovi liganda mogu se koristiti za mjerenje širokog spektra tvari u ljudskom tijelu, kao što su stanice, lijekovi i hormoni. Stvoreno je više vrsta bioloških testova liganda, jer je ljudsko tijelo vrlo složeno. Mehanizam kojim se vrši mjerenje može se koristiti za razvrstavanje testova u tri glavne klase, uključujući kompetitivne, nekonkurentne i minijaturizirane testove mikromreža.
U kompetitivnom testu, i radioaktivno obilježeni spoj slične strukture molekuli koja se istražuje i mjesto za vezanje receptora daju se u testu. Kada se ljudski uzorak uvede kako bi se izmjerio u testu, on se mora natjecati s radioaktivno obilježenim molekulama koje su već u testu kako bi se vezale na priložene receptore. Količina u kojoj radioaktivno obilježene molekule nadmašuju vezanje receptora uzorka može medicinskim stručnjacima pružiti informacije o prisutnosti i količini molekula u uzorku. Kompetitivni testovi prvi su put korišteni sredinom 1950-ih za mjerenje koncentracije hormona u ljudi, uglavnom hormona štitnjače i funkcije receptora hormona raka dojke.
Drugi tip testa liganda je nekonkurentni test. Djeluje na način koji je sličan onome u kompetitivnom testu, osim što su radioaktivno obilježene molekule u testu dostupne u višku i stoga već nadmašuju molekule uzorka. Stupanj do kojeg se molekule uzorka mogu vezati na receptore testa može procijeniti količinu molekule prisutne u ljudskom uzorku. Ova tehnologija analize postala je vrlo korištena sredinom 1980-ih.
Natjecateljski i nekonkurentni eseji o ligandima omogućuju istraživanje jedne po jedne molekule. Treća klasa testova dopušta istovremeno mjerenje više molekula iz malog biološkog uzorka. To se postiže korištenjem minijaturiziranog čipa napunjenog s više malih područja specifičnih receptora. Oni se nazivaju minijaturizirani mikropostavi ili mikrotočke. Ova treća klasa tipova testova daje mogućnost mjerenja više bioloških kompleksa iz malih uzoraka i postala je sve više korištena.