Trajna roba ili tvrda roba su proizvodi koji su namijenjeni dugotrajnoj upotrebi, umjesto da se brzo troše. Klasičan primjer trajne robe je uređaj poput pećnice. Suprotno tome su netrajna dobra; pečenje koje bi se moglo kuhati u toj pećnici bio bi primjer ove vrste dobra. Većina vlada prati prodaju trajnih dobara kao ekonomski pokazatelj, jer jaka prodaja ukazuje na ekonomsko zdravlje.
U pravilu, trajna roba može trajati najmanje tri godine bez potrebe za zamjenom. Možda će im trebati popravak ili servisiranje, iako su u idealnom slučaju dizajnirani da izdrže uz minimalan rizik od loma tijekom ranih godina rada. Ova roba također može trajati puno dulje od tri godine, naravno, s tim da su tri godine redovite uporabe minimalni standard performansi. Predmet poput automobila može funkcionirati 20 godina ili više uz odgovarajuću njegu.
To su dugoročne kupnje, a neke mogu biti vrlo skupe. U većini slučajeva postoje dugi razmaci između takvih kupnji jer ih ljudi ne moraju redovito mijenjati. Nasuprot tome, s netrajnom robom, također poznatom kao mekana roba ili potrošni materijal, ljudi ih moraju dosljedno zamijeniti jer su predmeti dizajnirani da se brzo troše. Proizvodi poput proizvoda za osobnu njegu, hrane, papira i tekstila uključeni su u ovu grupu.
Trajne robe široke potrošnje proizvode brojne tvrtke koje imaju za cilj proizvesti proizvode koji tijekom vremena pružaju korisnost i uslugu. Obično dolaze s jamstvima koja su dizajnirana da djeluju kao jamstva za potrošače. Mnoge tvrtke također naporno rade na izgradnji reputacije jer žele da potrošači misle na njih u rijetkim prilikama kada je potrebno kupiti novu robustnu robu. Te tvrtke njeguju lojalnost robnoj marki među potrošačima u svrhu održavanja stabilne prodaje.
Podaci o trajnoj robi obično su lako dostupni od vladinih agencija koje prate prodaju i kretanje robe i usluga. Također se obično uključuje u ekonomska izvješća u vijestima jer može biti vrijedan pokazatelj. Kada prodaja ove robe padne, to obično ukazuje na to da ljudi imaju manje novca za trošenje i da se ljudi možda usredotočuju na popravak i servisiranje svoje čvrste robe umjesto da je zamjenjuju. Kada prodaja raste, veća je likvidnost i potrošači mogu lakše kupovati nove artikle. Povećanje potražnje za tim proizvodima također povećava potražnju za sirovom robom, što može imati talasan učinak na gospodarstvo.