Troškovi prije početka poslovanja uključuju sve troškove nastale tijekom pokretanja ili osnivanja novog poslovanja. Oni uključuju troškove vezane uz istraživanje potencijalnog novog posla, kao i stvarne troškove vezane uz osnivanje ili registraciju tvrtke. Općenito, ovi su troškovi ograničeni samo na one troškove koji bi se prema standardnim računovodstvenim načelima tretirali kao uobičajeni poslovni rashodi da tvrtka već posluje. To pomaže u sprječavanju tvrtki da odbiju troškove koji nisu povezani s poslovanjem, kao što je kupnja luksuznog automobila koji se koristi za istraživanje nekoliko potencijalnih uredskih mjesta za novi posao. Troškovi prije početka rada također su poznati kao početni troškovi ili troškovi prije otvaranja.
Sve vrste poslovnih subjekata mogu imati troškove prije početka rada. Ti troškovi često uključuju naknade za savjetovanje koje se plaćaju stručnjacima i savjetnicima tijekom pokretanja. Oni također mogu uključivati novac koji se isplaćuje odvjetnicima, koji sastavljaju korporativne i partnerske ugovore, stvaraju statute tvrtke i podnose statute za nova poduzeća. Troškovi prije poslovanja mogu također uključivati računovodstvene troškove nastale tijekom pripreme za podnošenje zahtjeva za poslovni zajam ili prilikom procjene kreditne sposobnosti potencijalnih ulagača.
Naknade plaćene državnim agencijama također se mogu uključiti u troškove prije početka rada. Nove tvrtke često troše novac tražeći dozvole gradskih, državnih i saveznih vlasti. Državne agencije obično naplaćuju naknadu kada nova poduzeća podnose zahtjev za osnivanje ili registriraju trgovačko ime tvrtke. Partneri ili direktori nove tvrtke također mogu uključiti troškove vezane za sastanke i sastanke planiranja kao dio obračuna troškova.
U smislu financijskog izvješćivanja, troškovi prije poslovanja se u poreznim obrascima tretiraju drugačije nego u računovodstvenim evidencijama društva. Međunarodni standardi financijskog izvještavanja zahtijevaju od poduzeća da troškove prije poslovanja tretiraju kao rashode kako ti troškovi nastaju. Ako tvrtka unaprijed plaća usluge pokretanja, troškovi se moraju tretirati kao imovina u bilanci dok se usluga ne primi. U ovom trenutku to se tretira kao običan trošak.
Za porezne svrhe, troškovi prije poslovanja tretiraju se kao imovina. S obzirom na to da su ovi troškovi dio početnog ulaganja vlasnika poduzeća, porezni zakoni objedinjavaju te troškove s troškovima opreme i drugih oblika kapitala. Neki porezni zakoni dopuštaju poduzeću da odbije mali dio tih troškova kada nastanu, dok je ostatak naveden kao imovina u bilanci. Ova imovina se zatim amortizira tijekom vremena baš kao i druge vrste imovine.