Postoji nekoliko vrsta argumenata, a jedan od najčešćih su deduktivni argumenti. Deduktivni argumenti su oni koji sadrže niz povezanih tvrdnji koje u cjelini potvrđuju ili utvrđuju zaključak.
Takvi deduktivni argumenti mogu se napadati na dva različita fronta: 1) dovode u pitanje premise samog argumenta, 2) dovode u pitanje strukturu argumenta, točnije da zaključak ne slijedi iz premisa.
To nam ostavlja četiri različite mogućnosti za bilo koji deduktivni argument:
Nevaljano i neispravno: barem jedna premisa je netočna, a zaključak ne proizlazi iz premisa. Primjer: Svi GPS sateliti su pozicionirani pod vodom.
Sve što se nalazi pod vodom postaje mokro.
stoga su GPS sateliti suhi. Nevažeće: premise mogu biti istinite, ali zaključak ne proizlazi iz njih. Primjer: Mangostin je voće.
Mangosteen je ljubičast.
Stoga je svo voće ljubičasto. Vrijedi, ali neispravni: zaključak proizlazi iz premisa, ali je barem jedna od premisa lažna. Primjer: Svi umjetnički pokreti počeli su u Indiji.
Bauhaus je bio umjetnički pokret.
Stoga je Bauhaus započeo u Indiji. Zvuk: sve su premise istinite i zaključak proizlazi iz premisa. Primjer: Strategije ulaganja mogu biti profitabilne.
“Dogs of the Dow” je strategija ulaganja.
stoga bi strategija “Dogs of the Dow” mogla biti isplativa.
Imajte na umu da u sva četiri gornja primjera zaključak može biti istinit. Čak i nevažeći i neispravan argument može imati istinitu tvrdnju kao svoj zaključak – samo da zaključak možda ne proizlazi iz premisa ili da premise na kojima se zaključak temelji nisu istinite. Zamislimo, na primjer, ne-sekvitor koji je neispravan i nevažeći, ali zaključak je istinit:
non-sequitor: Prokletstvo Bambina nikada neće završiti.
Sputnjik je pokrenula Kina.
Stoga je en-passant potez u šahu.
Također, argumenti sami po sebi nisu ni istiniti ni lažni, o njima treba suditi po njihovoj valjanosti i ispravnosti. Izjave unutar argumenta, odnosno premise i zaključak mogu imati istinu i neistinu.