Uljare su biljke koje se uzgajaju prvenstveno radi ulja koje proizvode. Glavne su tako dobro poznate biljke kao što su soja i repica, kao i niz drugih biljaka s drugim namjenama, kao što su avokado, grožđe i bademi. Uz određene usjeve, nenaftno ulje također dolazi od životinja te od kukuruza i pamuka, a svi oni imaju druge svrhe osim proizvodnje ulja. Iako je najpoznatija primjena uljarica u proizvodnji jestivih ulja, oni također mogu proizvoditi nejestiva ulja, pa čak i biogoriva.
Glavne uljarice se obično koriste za proizvodnju jestivih ulja. Oni uključuju soju, kikiriki, suncokret i repicu, koja je genetski modificirani oblik uljane repice, izvorno razvijen u Kanadi. Laneno ulje, također poznato kao laneno ulje, izvorno je proizvedeno za industrijsku primjenu, kao što je proizvodnja boja, ali je steklo značaj u Sjedinjenim Državama jer se dodatak prehrani jede u zemljama u Europi.
Osim poznatih usjeva, za proizvodnju ulja uzgaja se i niz drugih biljaka. Biljke jestivog ulja uključuju brojne orašaste plodove, tikve i voće. Nejestiva ulja također mogu biti iz badema, papaje, pa čak i tung graha, koji stvaraju ulje koje se koristi za brtvljenje drva. Eterična ulja dolaze iz usjeva koji uključuju pelin, pačuli i kamilicu.
Neki usjevi imaju druge svrhe osim proizvodnje ulja. Iako je ulje sjemenki pamuka koristan proizvod, većina ljudi misli da se pamuk uzgaja zbog svojih vlakana. Kukuruz ima bezbroj namjena osim što mu daje ulje. S druge strane, dok soja daje korisne bjelančevine za ljude i životinje, većina se koristi za ulje, što je prvenstveno čini uljanom kulturom.
Početkom 21. stoljeća uljane kulture počinju služiti potpuno novom tržištu: automobilima i kamionima. Mnoga biljna ulja mogu se lako pretvoriti u biodizelsko gorivo koje može pokretati većinu dizelskih motora uz, najviše, relativno male izmjene. Osim tradicionalnih usjeva poput šafranike, soje i repice, biodizel se također može proizvoditi od otpadnog ulja za kuhanje ili od alternativnih usjeva, poput sline karmeline, također poznate kao “lažni lan” ili “zlato užitka”.