Poznate i kao dosadašnja praksa, uspostavljene prakse su aktivnosti poslovnih tvrtki koje se temelje na politikama i postupcima koje su te tvrtke provodile i koristile u prošlosti. Opći koncept može se primijeniti na širok raspon situacija izvan poslovnog svijeta, uključujući vladine operacije ili čak medicinsko područje. Ponekad izražene izravnim terminima u pravno obvezujućim ugovorima, uspostavljene prakse također mogu biti očigledne na temelju povijesti tvrtke i načina na koji su službenici tvrtke primjenjivali politike i postupke na određene događaje.
Vrijednost ustaljene prakse je u tome što svi uključeni u tvrtku imaju neku osnovu za projiciranje reakcije službenika tvrtke na određene događaje. Oslanjajući se na to kako je posao funkcionirao u određenim gospodarskim situacijama ili se nosio s promjenama unutarnjeg ustroja, zaposlenicima, investitorima i ostalim zainteresiranim osobama je lakše predvidjeti kako će poduzeće odgovoriti na trenutnu situaciju koja je u razvoju. Budući da se te dosadašnje prakse mogu potvrditi u osnivačkim dokumentima tvrtke ili barem široko koristiti u prošlim situacijama, njihovo uzimanje u obzir može biti od velike pomoći u planiranju suočavanja s budućim događajima, kao i odlučivanju hoće li zadržati interes u poslovanju.
Uvriježene prakse imaju nekoliko prednosti. Postojanje provjerenih načina poslovanja pomaže u osiguravanju određenog stupnja stabilnosti poslovanja. Za zaposlene u tvrtki to znači razuman koncept onoga što očekivati od dana do dana. Često ono što je prošlo može pružiti mnogo informacija o tome kako se nositi s očekivanim promjenama na tržištu. Ulagači također mogu pogledati prošli učinak i povezati tu povijest s budućnošću kada odlučuju hoće li kupiti dodatne dionice, zadržati one već kupljene ili rasprodati sve ili dio dionica u iščekivanju nekog budućeg kretanja na tržištu.
Iako postoje brojne prednosti uspostavljene prakse, postoji i nekoliko obveza koje treba uzeti u obzir. Praćenje prošlih praksi bez razmatranja nekog novog pristupa često može potkopati sposobnost poduzeća da se prilagodi novim tržišnim situacijama. Krajnji rezultat može biti gubitak obima poslovanja i tržišnog udjela, što u konačnici dovodi do propasti tvrtke. Dobar kompromis je da se uvijek pronađu ustaljene prakse kako bi se utvrdio stupanj ili relevantnost za nove izazivače, a zatim izvršiti prilagodbe ili izmjene kada i prema potrebi kako bi se zadovoljile te nove okolnosti.