U Sjedinjenim Državama, skupovi visokog rizika su skupine osiguranika za koje je aktuarski utvrđeno da su pod većim rizikom od svih osiguranika za rizik od kojeg su osigurani. Grupe visokorizičnih osiguranika automobilskog osiguranja, na primjer, sastoje se od vozača s lošim dosjeima vožnje, što ukazuje da su pod većim rizikom od prometne nesreće od osiguranika s dobrim vozačkim dosjeima. Pojedinci s visokim rizikom, u mnogim slučajevima, obično bi bili uskraćeni za pravo na kupnju uključenog osiguranja; ovi su bazeni uspostavljeni kako bi im dali priliku da nose osiguranje unatoč riziku. Osiguravatelj identificira te osiguranike i „udružuje” ih zajedno u aktuarske svrhe.
Postoje visokorizični bazeni u mnogim različitim kategorijama osiguranja. U većini slučajeva sami ugovaratelji osiguranja plaćaju višu premiju za osiguranje; dio razloga za uspostavu ovih fondova je zaštita ostalih osiguranika — onih s „normalnim“ rizikom — od većih rizika. Oni koji rade u provođenju zakona i vatrogastvu, na primjer, prepoznati su kao visokorizična zanimanja, a kada kupe životno osiguranje, obično su stavljeni u rizični skup koji se osniva za one s opasnim zanimanjima. Slične situacije postoje i za osobe s opasnim hobijima poput ronjenja s neba, ronjenja i motociklističkih utrka.
Skupovi visokog rizika za automobilsko osiguranje – koji se u nekim državama nazivaju skupovi “dodijeljenog rizika” – nalaze se u većini država tako da vozači s lošim dosjeima mogu dobiti osiguranje. Neke države nalažu da svi osiguravatelji koji posluju u državi prihvate neke vozače iz skupine visokog rizika, uz visoke premije rizika, kako bi proširili rizik. Vozači s novodozvolom, bez vozačkog dosijea, često su uključeni u skupine dodijeljenog rizika za prvu godinu ili dvije svoje vozačke karijere, nakon čega mogu kupiti pokriće koje odgovara njihovim vozačkim dosjeima.
Visokorizični skupovi osiguranika zdravstvenog osiguranja dugo su bili obilježje američkog tržišta zdravstvenog osiguranja, ali su privukli novu pozornost raspravom o reformi zdravstvene zaštite u SAD-u koja je kulminirala 2010. Zakon o reformi zdravstvene zaštite donesen te godine zabranjivao je društva za zdravstveno osiguranje, počevši od 2014., od uskraćivanja pokrića budućim punoljetnim osiguranicima na temelju već postojećih uvjeta. Između donošenja zakona i tog vremena, onima kojima je iz tog razloga uskraćeno pokriće bilo je dopušteno da se pridruže federalno subvencioniranim skupinama visokog rizika uspostavljenim u svakoj državi.
Skupovi visokog rizika u zdravstvenom osiguranju su kontroverzni. Njihovi zagovornici tvrde da se odvajanjem visokorizičnih pojedinaca smanjuju premije za preostale, “normalno rizične” osiguranike. Protivnici ističu da je smisao osiguranja širiti rizik, a ne agregirati ga, te da segregacija nekih osiguranika u visokorizične skupine dramatično povećava njihove premije, a istovremeno stvara skupinu za koju je vjerojatnije da će trebati skrb.