Vlasnički vrijednosni papiri su dionice dionica koje drže ulagači prema bilanci poduzeća. Tvrtka izdaje vlasničke vrijednosne papire kao sredstvo za prikupljanje kapitala na financijskim tržištima za veliki događaj, kao što je proširenje ili spajanje ili za razvoj proizvoda. Kupnjom vlasničkog kapitala dioničari stječu djelomični vlasnički udio u tom društvu. Izdavanje dionica alternativa je izdavanju obveznica, koje su oblik duga, na javnim tržištima.
Prvi put kada tvrtka izda vlasničke vrijednosne papire na financijskim tržištima poznata je kao inicijalna javna ponuda (IPO). Tvrtka će obično prikupiti velike svote novca u ovoj transakciji, jer investitori često hrle na nova izdanja kako bi dobili dio obećavajuće prilike. Broj vlasničkih vrijednosnih papira izdanih u IPO-u ovisi o financijskim dokumentima koje tvrtka podnosi regulatornom tijelu u regiji. Tvrtki je dopušteno prodati određeni broj dionica unutar određenog raspona cijena na dan IPO-a. Nakon što se dionice izdaju na javnim tržištima, cijena dionice će rasti i padati ovisno o potražnji ulagača.
U pravilu, tvrtka neće izdati cijele svoje dostupne dionice u jednoj ponudi. Umjesto toga, određeni broj dionica obično je rezerviran za naknadnu ponudu na datum u budućnosti, poznatu kao sekundarna ili naknadna ponuda. Upravljački tim tvrtke to čini jer predviđaju potrebu ponovnog prikupljanja kapitala za financiranje budućih planova rasta.
Loša strana izdavanja vlasničkih vrijednosnih papira na financijskim tržištima je ta što što više dionica postane dostupno ulagačima za kupnju, postojeći dioničari vide postotak svog vlasničkog vlasništva razvodnjenim. Na primjer, veliki vlasnik vlasničkih vrijednosnih papira mogao bi posjedovati određeni broj dionica koje predstavljaju 10 posto ukupnih dionica tvrtke koje su dostupne za trgovanje. Ako tvrtka odluči povećati broj ukupnih dionica dostupnih za trgovanje, vlasništvo tog dioničara trenutno se smanjuje kao postotak ukupnih otvorenih dionica.
Ako tvrtka odluči ne izdavati vlasnički kapital, dužnički vrijednosni papiri su druga primarna opcija. Dužničke vrijednosnice su obveznice koje na javnom tržištu izdaje korporacija ili vlada. Kupnjom dužničkog instrumenta ulagači postaju trenutni vjerovnici izdavatelju. Primarni nedostatak izdavanja duga je iako prodaja obveznica dioničarima ne daje dio vlasništva nad subjektom, izdavatelj mora plaćati kamate tim dioničarima tijekom trajanja ugovora.