Dipovi s utezima su vježba za gornji dio tijela koja se fokusira na rad mišića ramena, tricepsa i prsnog koša. Dip se izvodi hvatanjem dvije paralelne šipke, poznate kao dip šipke, i podizanjem tijela ravno od tla. Na početku pokreta, tijelo treba biti ravno, s potkrijepljenim laktovima i podignutim stopalima s poda. Stopala mogu biti prekrižena ili jednostavno visjeti.
Za izvođenje vježbe tijelo se spušta sve dok ramena ne padnu niže od laktova. Nema potrebe ići dublje od toga, a to može dovesti do ozljeda. Ruke i prsa se zatim koriste za vraćanje tijela u početni položaj. Dipovi se obično izvode koristeći samo tjelesnu težinu, sve dok se ne mogu lako izvesti. Kada je to slučaj, utegnuti padovi su sljedeći korak za povećanje snage.
Za izvođenje utegnutih padova treba koristiti ploču ili bučicu. Ako koristite bučicu, ona se hvata između stopala, obično križanjem gležnjeva. Druga alternativa je korištenje umočenog remena koji se sastoji od kožnog remena, duljine lanca i kopče. Lanac se provlači kroz opterećenu ploču, a zatim se pričvršćuje na pojas, zbog čega se pojas čvrsto steže oko struka. Vježba se tada izvodi normalno, ali uz dodatak onoliko dodatne težine koliko je potrebno.
Dipovi dolaze u nekoliko varijanti, a najčešći su skokovi na prsima, tricepsi i bench dips. Dirke na prsima rade se pomoću šipki koje su nešto šire od širine ramena, te naginjanjem tijela prema naprijed kada se spušta tijekom vježbe. To će uzrokovati aktiviranje mišića prsa prilikom podizanja natrag u početni položaj. Triceps dips također koristi šipke u širini ramena, ali tijelo se drži ravno i ide dolje i vraća se gore, što cilja na mišiće tricepsa. I triceps i grudni padovi mogu se lako pretvoriti u utegnute padove.
Bench dip obično koristi netko tko tek počinje s takvim treninzima, a ne može uroniti punom tjelesnom težinom. U ovoj verziji vježbe koriste se dvije klupe — sudionik sjedi na prvoj klupi, a pete na drugoj klupi, koja bi trebala biti dovoljno udaljena da mu noge budu potpuno ispružene. Dlanovi se polože ravno na prvu klupu, s prstima savijenim preko njezinog ruba radi hvatanja, a ruke se zatim ispruže dok se laktovi ne zaključaju – gurajući tijelo prema gore i s klupe. Konačno, tijelo se spušta između dvije klupe sve dok ramena ne padnu ispod lakata, točno kao kod tradicionalnog zarona. Prednost ove verzije, za početnike, je što se samo težina gornjeg dijela tijela podiže i spušta.