Izraz “zablude veličine” često se koristi u ležernom razgovoru za opisivanje osobe koja sebe zamišlja važnijom ili moćnijom nego što stvarno jest, ali se točnije koristi za opisivanje vrlo stvarne i potencijalno vrlo ozbiljna neravnoteža mentalnog zdravlja. Medicinski govoreći, zablude o veličini manifestacije su psihopatološkog stanja u kojem osoba ima fantazije moći, bogatstva i svemoći koje mogu ometati društveni angažman i narušiti ispravno donošenje odluka. Ljudi koji pate od ovog stanja – koje se ponekad naziva i “megalomanija” – često također imaju napuhan osjećaj samopoštovanja i mogu biti opsjednuti grandioznim ili ekstravagantnim stvarima ili postupcima. Čak i kada im se predoče dokazi koji proturječe njihovim zabludama, i dalje će se tipično držati svojih pogrešnih uvjerenja. Liječenje je često moguće kroz terapiju i primjenu određenih antipsihotika, a uz odgovarajuću njegu osobe koje pate od ove neravnoteže često mogu živjeti funkcionalan i sretan život.
Karakteristike stanja
Kada osoba ima klinički prepoznate iluzije veličine, često će vjerovati da ima izvanredne moći ili može vjerovati da je slavna. Obično će pretpostaviti da ljudi oko njega znaju tko je on, a može vjerovati i da mu se dive. Jedno od obilježja ovog stanja je osjećaj urođene superiornosti, bilo da se radi o fizičkim sposobnostima, bogatstvu ili osobnim vezama. Neki od najekstremnijih oblika poremećaja uzrokuju da ljudi vjeruju da su poznate povijesne osobe. Duševno bolesna osoba koja uistinu misli da je Napoleon možda je jedna od najčešćih medijskih referenci na ovu zabludu.
Pacijenti koji čvrsto posjeduju takva nerealna uvjerenja mogu na kraju naštetiti sebi fizički, mentalno ili emocionalno. Osoba koja misli da ima posebne moći, na primjer, mogla bi skočiti sa zgrade jer iskreno vjeruje da može letjeti. Izolacija od obitelji i prijatelja također je prilično česta.
Primarni uzroci
Obično je rijetkost da se ovakve zablude događaju same od sebe, što će reći, ne kao simptom neke druge, obično veće neravnoteže mentalnog zdravlja. Brojna različita psihološka stanja i poremećaji mogu uključivati ove vrste zabluda, iako su one možda najčešće povezane s narcističkim poremećajem osobnosti. Narcistički poremećaj osobnosti je stanje u kojem je osoba izrazito zaokupljena sobom i ima napuhane osjećaje vlastite važnosti.
Megalomanija se također ponekad nalazi u bolesnika s različitim stupnjevima demencije i psihotičnim ili depresivnim poremećajima, kao što su bipolarni poremećaj i shizofrenija. U nekim slučajevima, zablude o slavi i bogatstvu popraćene su drugim negativnijim osjećajima, uključujući one progona, u kojima pacijent misli da ga drugi žele uhvatiti. Mogu se pojaviti i problemi s kontrolom, u kojima pacijent vjeruje da vanjska sila kontrolira njegove misli ili postupke.
Neki lijekovi, osobito fenciklidin (PCP) i amfetamini, također mogu doprinijeti ili pogoršati epizode. Ovo je posebno opasno jer korisnici koji su naduvani mogu vjerovati da imaju moći koje će im omogućiti izvođenje opasnih podviga koje normalno ljudsko biće ne bi moglo, kao što je poletanje s visoke zgrade ili zaustavljanje nadolazećeg vlaka jednom rukom.
Mogućnosti liječenja
Liječenje ovog stanja može biti pomalo teško jer mnogo ovisi o korijenskom uzroku ili većem mentalnom zdravlju u igri. Prva stvar koju će svaki pružatelj skrbi obično učiniti je postaviti dijagnozu osnovnog stanja i započeti liječenje za to. Često je slučaj da će zablude s vremenom izblijedjeti kada se stvari počnu vraćati u ravnotežu. Terapija razgovorom koristi se u mnogim slučajevima, iako ljudi s ovim stanjem često smatraju da im pomoć nije potrebna. Kada je megalomaniju uzrokovano kroničnom uporabom droga, zablude i drugi psihološki učinci obično nestaju s vremenom nakon što kemikalije i učinci ovisnosti nestanu.
Problemi percepcije javnosti
Izraz “zablude veličine” često se koristi netehnički i netočno, kao i nazivi mnogih ozbiljnih stanja mentalnog zdravlja poput “antisocijalnih”. Ponekad se koristi za opisivanje ljudi koji ne vole diktatore zemalja, istaknute poslovne ljude ili slavne osobe; ove vrste ljudi često se smatraju sebičnima i egoističnima. Zloupotreba izraza na ovaj način može biti opasna, međutim, jer bi mogla prikriti ili čak podcjenjivati situacije u kojima stvarne zablude predstavljaju vrlo stvarnu psihopatološku prijetnju zdravlju osobe.