Zakoni o kratkoj prodaji reguliraju postupak prodaje nekretnine za nižu cijenu od hipoteke kako bi se vlasnici kuća u problemima zaštitili od ovrhe. Ovi zakoni o kratkoj prodaji reguliraju rokove za odobrenje zajmodavca za kratku prodaju i porezne implikacije za dužnika. Oni također pružaju pravila za zajmodavce o drugim hipotekama kako bi se ubrzao proces kratke prodaje.
Zakon o kratkoj prodaji zabranjuje hipotekarnom vjerovniku postupak ovrhe nakon što je prodaja odobrena i u postupku. To omogućuje vlasniku kuće da izbjegne gubitak svog doma na javnoj dražbi dok pokušava prodati nekretninu. Ovaj zakon o kratkoj prodaji stupio je na snagu 2010. kako bi riješio ekonomske uvjete koji su doveli do toga da su se mnogi vlasnici kuća suočili s ovrhom.
Izmijenjeni zakon o kratkoj prodaji također definira rokove za zajmodavce da odobre ili odbiju zahtjev za oprost duga. Produžuje vrijeme za vlasnike kuća da pronađu kupca i ograničava vremensko razdoblje u kojem hipotekarna tvrtka može odgovoriti na ponudu. Nakon što zajmodavac odobri prodaju, banka ili hipotekarna tvrtka ne mogu kasnije pokušati nadoknaditi bilo koji dio neplaćenog salda od prodavatelja.
Zakoni o kratkoj prodaji odnose se na novac koji se duguje za druge hipoteke kako bi se pružio poticaj za suradnju. Prije nego što je zakon iz 2010. stupio na snagu, nositelj druge ili treće hipoteke mogao je blokirati kratku prodaju odbijanjem potpisati ugovor. Promjene u zakonu o prodaji na kratko određuju novčane iznose koji se isplaćuju vlasnicima drugog povjereničkog ugovora. U nekim regijama ovi zajmodavci i dalje mogu tužiti za vraćanje duga.
Drugi zakon o kratkoj prodaji bavi se poreznim implikacijama za vlasnika kuće u financijskim poteškoćama. Zakon o otpisu duga za oprost hipoteka iz 2007. oslobađa vlasnika nekretnine od zahtjeva za otpis duga kao oporezivog prihoda. Prije ovog zakona građani su kao bruto dohodak morali tražiti razliku između onoga što su dugovali za kuću i onoga što je hipotekarna tvrtka prihvatila putem kratke prodaje.
Ovi se zakoni primjenjuju na područja s opadanjem vrijednosti kuće ili financijskim poteškoćama s kojima se vlasnici suočavaju zbog medicinskih troškova, gubitka posla ili razvoda. Od vlasnika kuće možda će se tražiti da dokaže teškoću kroz evidenciju o plaćama i bankovne izvode. Zakon se primjenjuje samo na primarno prebivalište osobe.
Zakoni o kratkoj prodaji odnose se na nekretnine koje podliježu ovrsi. Njihov je cilj zaštititi kreditni rejting poreznog obveznika kada se pojave financijske poteškoće. Kratka prodaja predstavlja pregovarački sporazum između zajmodavca i vlasnika nekretnine o prodaji kuće za manje od iznosa duga. Hipotekarni zajmodavac otpisuje razliku nakon što odredi dogovorenu prodajnu cijenu.
Ova metoda prodaje kuće ima za cilj spriječiti kvar u susjedstvu koji može biti uzrokovan ako mnogi vlasnici kuća napuste imovinu koju si ne mogu priuštiti zadržati. Zajmodavac izbjegava trošak ovrhe i mogućnost pokušaja prodaje kuće u području još strmijeg pada vrijednosti. Vlasnik imovine izbjegava stigmu ovrhe na svojoj kreditnoj evidenciji ili podnošenje zahtjeva za zaštitu od stečaja.