Zakon o minimalnoj plaći je zakon koji zahtijeva od poslodavaca da svojim zaposlenicima isplaćuju određenu plaću. To pomaže zaposlenicima da pronađu poslove koji su im dovoljno plaćeni da se u relativnoj udobnosti brinu o sebi i svojoj obitelji. Prvi zakon o minimalnoj plaći donesen je krajem 19. stoljeća, kako bi se zaustavio rad robova. Gotovo sve zemlje sada imaju zakon o minimalnoj plaći, uključujući Sjedinjene Države (SAD), koje su prvi donijele jedan od tih zakona 1912. Iako savezna vlada ima utvrđenu minimalnu plaću, države također imaju zasebne zakone o minimalnoj plaći, a neki zaposlenici mogu biti izuzeti od ovih zakona.
Zakon o minimalnoj plaći zahtijeva da zaposlenici moraju zarađivati barem određeni iznos novca. To je obično u obliku plaće po satu. Na primjer, ako je minimalna plaća u nekom području postavljena na 7 američkih dolara (USD) po satu, većina poslodavaca ne bi mogla svojim zaposlenicima plaćati manje od toga.
Jedna od najvećih prednosti zakona o minimalnoj plaći je ta što oni dopuštaju da većina radnika dobije poštenu naknadu za svoje vrijeme. Oni su u mogućnosti zaraditi pristojan iznos novca za plaćanje potrepština, kao što su hrana, odjeća i sklonište. Bez minimalne plaće, neki poslodavci svojim zaposlenicima mogu plaćati vrlo malo novca za puno posla.
Novi Zeland je bio prva zemlja koja je donijela zakon o minimalnoj plaći 1896. godine. Ubrzo su slijedile i druge zemlje, uključujući Australiju i Ujedinjeno Kraljevstvo 1907. odnosno 1909. godine. Do prve polovice 20. stoljeća, gotovo svaka zemlja na svijetu uspostavila je neku vrstu zakona o minimalnoj plaći. Danas se procjenjuje da otprilike 90% zemalja diljem svijeta ima zakone o minimalnoj plaći.
Massachusetts je bila prva država u SAD-u koja je donijela zakone o minimalnoj plaći. Taj se zakon, međutim, odnosio samo na žene i djecu, za koje je – u to vrijeme – vjerojatnije da će biti plaćeni vrlo malo novca za posao koji su obavljali. Nekoliko drugih država također je donijelo zakone o minimalnim plaćama u godinama koje su uslijedile. Godine 1938. savezna vlada donijela je zakon o utvrđivanju minimalne nacionalne plaće. U to je vrijeme nacionalna minimalna plaća bila postavljena na 0.25 USD po satu.
Sve države u SAD-u imaju svoje zakone o minimalnoj plaći. Neke države imaju minimalnu plaću iznad federalne minimalne plaće, na primjer. Određene vrste radnika, uključujući one koji daju napojnice, izuzete su od ovih zakona, a poslodavci im po zakonu smiju isplaćivati plaću ispod minimalne plaće. Njihove plaće plus novac koji zarađuju u napojnicama, međutim, moraju biti jednaki ili više od minimalne plaće.