Založna prava su prava zajmodavca ili vjerovnika da dobije ovrhu na određenom dijelu imovine radi povrata novca koji duguje dužnik. Ovrha je pravni postupak koji se koristi kako bi se dužnik prisilio da se odrekne dijela imovine. Zakon će tada zahtijevati da vjerovnik proda nekretninu, u skladu s određenim statutima, kako bi namirio obvezu plaćanja. Založna prava mogu nastati bez pristanka vlasnika nekretnine, kao u slučaju poreznog založnog prava, ili uz suglasnost vlasnika, kao što je u slučaju hipoteke.
Založna prava, koja se ponekad nazivaju i sigurnosni interes, jednostavno daju pravo tražitelju založnog prava da prisili prodaju određenog dijela imovine kako bi primio plaćanje od zajmoprimca. Ako osoba posudi novac od banke za kupnju automobila, banka će postaviti založno pravo na automobil kao zaštitu od neuspjeha zajmoprimca da izvrši plaćanja. Ako zajmoprimac ne izvrši plaćanja, banka tada može provesti svoja založna prava na povrat automobila i prodati vozilo kako bi povratila novac koji je posudio. Ako novac od prodaje nije dovoljan za pokrivanje nepodmirenog stanja kredita, banka može dobiti presudu o nedostatku zajmoprimca za preostali iznos. Založno pravo na automobilu djeluje kao jamstveni interes i pomaže banci da smanji svoje gubitke.
Založna prava su važna jer omogućuju ljudima da posude novac potreban za plaćanje imovine ili usluga. Banke, vjerovnici i pružatelji usluga moraju imati osjećaj povjerenja da će zajmoprimac vratiti dug. Povjerenje koje žele često dolazi iz založnih prava koje im daje zakon. Ako je banka uvjerena da će se obratiti za povrat svog novca, vjerojatnije je da će dati zajam zajmoprimcu. Isto vrijedi i za razne druge vrste pružatelja usluga koji mogu dobiti založna prava na određenom dijelu imovine kao sredstvo osiguranja za pružanje određenih usluga.
Svaka jurisdikcija navodi pravne korake koje osoba ili poslovni subjekt mora poduzeti da osigura založno pravo. Pravni koraci razlikuju se ovisno o vrsti imovine koja je predmet založnog prava. Nepoštivanje zakonskih koraka utvrđenih zakonom može rezultirati sudskom presudom založnih prava nevažećim.
Na primjer, ako vjerovnik stavi založno pravo na dio osobne imovine, zakon može zahtijevati da vjerovnik zabilježi svoje založno pravo kod države kako bi poslužio kao obavijest svima da je založno pravo ili sigurnosni interes na imovini. Time se vjerovniku daje pravo prvenstva na takvoj imovini. Vjerovnik gubi ta prava tako što ne zabilježi založno pravo kako je propisano zakonom.