Žanrovske konvencije su svi mali elementi, od arhetipskih likova do ponavljajućih točaka radnje, koji odvajaju jedan žanr fikcije od drugog. Većina žanrova ima skup vrlo određenih elemenata koje čitatelji ili filmski gledatelji očekuju, a umjetnici često pokušavaju osigurati da njihova djela uključuju dovoljno njih kako bi publika bila zadovoljna. Konvencije žanra imaju tendenciju da se s vremenom razvijaju dok umjetnici rade kako bi se izbili iz tipičnog kalupa i stvorili novi novi sadržaj. Ponekad se ljudi na kraju umore od određenih žanrovskih konvencija, u tom trenutku te konvencije mogu čak biti označene kao klišej.
U suštini, žanrovske konvencije su definirajući aspekti bilo kojeg žanra ili podžanra. Postoji mnoštvo ovih konvencija za svaki žanr, a bilo koje djelo ne mora nužno uključivati više od nekoliko njih; ako ih uopće nema, djelo u konačnici možda neće upasti u željeni žanr. Na primjer, horor film bez nekoliko prepoznatljivih elemenata – stvari poput čudovišta, jezivih postavki, izolacije ili tame – većina obožavatelja i kritičara više ne bi nužno smatrala “horor” filmom.
U mnogim slučajevima, žanrovske konvencije počinju ponavljanjem. Pisac, filmaš ili dramaturg stvorit će poznato djelo koje javnost voli, a drugi umjetnici će pokušati stvoriti nešto slično. S vremenom će svi umjetnici koji posuđuju od izvornog pisca uvijek iznova koristiti određene elemente, do točke u kojoj se oni rašire po cijelom žanru i postanu konvencije. Na primjer, roman Brama Stokera “Dracula” stvorio je niz žanrovskih konvencija o tome kako bi vampirska fikcija trebala funkcionirati, a mnoga od njih su se zadržala do danas u djelima poput “Intervju s vampirom” Anne Rice i “Salem’s Lot” Stephena Kralj. Ove konvencije su se također nastavile u mnogim poznatim vampirskim filmovima tijekom godina, a u ovom trenutku, gotovo svaka priča o vampirima uključivat će barem nekoliko ideja koje sežu sve do Stokerovog originalnog romana.
Konvencije žanra također se s vremenom razvijaju. Kako novi umjetnici daju svoj doprinos žanru, često će eksperimentirati s novim stvarima, a njihova popularnija djela dovest će do stvaranja novih konvencija. Ponekad će nastati djelo koje jednim potezom drastično mijenja žanr unoseći mnogo novih elemenata. Na primjer, lik Conana autora fantazije Roberta E. Howarda nije bio prvi fantastični heroj ikad stvoren, a fantasy fikcija je već bila popularna kada su priče o Conanu napisane, ali popularnost i uspjeh lika imali su ogroman utjecaj na žanr. Tolkienova trilogija “Gospodar prstenova” imala je sličan utjecaj na žanr fantazije kasnije, a u novije vrijeme, djela pisaca poput Georgea RR Martina mogla bi imati potencijal promijeniti žanr donošenjem novog stila i fokusa.