Pojam žene bake povezuje se s primaljama i iscjeliteljima koji su prakticirali u kasnom 19. i početkom 20. stoljeća. Te žene, obično smještene u regijama Appalachia i Ozark Mountain, bile su starije žene koje su se brinule o ljudima u područjima koja nisu imala mnogo drugih mogućnosti zdravstvene skrbi. Zapravo, bake bi često predstavljale jedine praktičarke zdravstvene skrbi u nekim od najsiromašnijih, najudaljenijih regija. Te su žene bile vrlo cijenjene zbog svog znanja i iskustva i obično su bile pozvane na prirodno liječenje, kao što je bilje, i pomoć ženama pri porodu.
Općenito, bake nisu imale formalno obrazovanje iz medicine; mnogi od njih su se oslanjali na iskustvo i informacije koje su stekli od drugih iscjelitelja. Na primjer, baka bi naučila novi lijek od drugog iscjelitelja i također bi podijelila svoje lijekove. Osim toga, lijekovi i tehnike često su se prenosili s jedne generacije iscjelitelja na drugu.
Bake su obično bile stručnjakinje za korištenje biljaka u liječenju. Stvorili su lijekove za iscjeljivanje birajući pravo bilje u količinama za koje su vjerovali da su najbolje i kuhali ih ili ulijevali kako bi stvorili svoje tretmane; koristili su i bilje za stvaranje masti. Zanimljivo je da su često koristili različite dijelove jedne biljke u razne svrhe. Na primjer, mogli su podijeliti lišće, plod i korijenje jedne biljke za niz različitih lijekova. Te su žene također uzele u obzir sigurnost tako što su naučile koje su biljke sigurne za korištenje, koje štetne kvalitete mogu imati i kada je najbolje vrijeme za berbu.
Često su trudnice zvale bake za pomoć oko trudnoće, kao i za pomoć pri porodu. Rođenje djeteta moglo bi biti opasno, posebno u najudaljenijim područjima, jer liječnik možda nije dovoljno blizu da dođe do buduće majke na vrijeme. Umjesto toga, bake su obično bile babice, ne samo za normalne trudove i porođaje, već i za one koji su bili složeni i rizični.
Konačno, došlo je do smanjenja korištenja žena baka, što je odgovaralo poboljšanom pristupu liječnicima, čak iu ruralnim zajednicama. Kako je medicinska zajednica rasla, obuka i obrazovanje postajali su sve važniji. U mnogim slučajevima ti iscjelitelji, koji su prije bili vrlo traženi u zdravstvu, nisu se mogli natjecati s obučenim, obrazovanim liječnicima – neke su bake čak bile nepismene. Kako su zahtjevi za licenciranje i medicinski standardi dobili uporište, ovi stariji iscjelitelji često su prestajali prakticirati. Međutim, neki povijesni izvještaji izvještavaju da su neki od njih možda u tajnosti nastavili svoje napore iscjeljivanja.