Vatra je rezultat kemijske reakcije koja se događa kada gorivo i kisik reagiraju i oslobađaju toplinsku energiju. Kada se gorivo zagrijava, ispušta plin, osim ako je već u plinovitom obliku. U tom slučaju se molekule u plinu odvajaju i reagiraju s kisikom. Ova kemijska reakcija poznata je kao izgaranje. Iako danas znamo kako se tvari pale i pale, znanstvenici iz 17. i 18. stoljeća te činjenice nisu dobro razumjeli. U to vrijeme se vjerovalo da sve što gori sadrži nevidljivu tvar poznatu kao flogiston. Izraz “flogiston” prvi je upotrijebio njemački liječnik Johann Joachim Becher 1660-ih, a dalje ga je razvio kemičar Georg Ernst Stahl. Stahl je razvio teoriju da je flogiston materijalno ujednačen u svim tijelima koja su ga sadržavala i da je pušten u zrak tijekom izgaranja i kalcinacije. Teorija flogistona zamijenjena je teorijom oksidacije Antoine-Laurent Lavoisier. Koncepti o kojima je Lavoisier raspravljao bili su revolucionarni, zbog čega ga mnogi nazivaju utemeljiteljem moderne kemije.
Više o kemiji 18. stoljeća:
Izraz “flogiston” dolazi od grčke riječi za “zapaljiv”.
Jedno od najvažnijih otkrića tog vremena bilo je otkriće kisika od strane Josepha Priestleya 1774. Ovo otkriće je pomoglo znanstvenicima da objasne kako stvari gore.
Prvu modernu tablicu elemenata objavio je Lavoisier u svom udžbeniku Elementi kemije 1789. godine.