Što su zrakoplovi za radio kontrolu?

Zrakoplovi s radijskim upravljanjem gotovo uvijek se odnose na avione igračke dizajnirane za daljinsko upravljanje pomoću neke vrste sustava upravljanja i navođenja. Popularne su igračke među djecom i odraslima, a dostupne su u raznim stilovima.

Izvorno je radio kontrola osmišljena kao metoda tijekom Drugog svjetskog rata za navigaciju projektila na opasna mjesta bez dovođenja u opasnost operatera. Tehnologija, međutim, nikada nije uzela maha, te je do kraja rata praktički napuštena.

Većina radio kontroliranih uređaja koristi analogni sustav upravljanja, gdje se mali impuls šalje iz ručne jedinice i prima od strane modela. Model zatim tumači širinu pulsa kako bi naznačio u kojem smjeru i u kojem stupnju bi se trebao kretati. Servo u modelu zrakoplova tada se rotiraju, uzrokujući promjenu smjera zrakoplova. Nedavno su skuplji sustavi počeli koristiti digitalne kontrolere i prijemnike koji su puno pouzdaniji i imaju integrirane sigurnosne sustave u slučaju gubitka signala.

Kontroleri za uređaje za upravljanje radiom dolaze u različitim razinama složenosti. Neke mogu imati jednostavne kontrole koje omogućuju smjerove naprijed, lijevo, desno, gore i dolje. Drugi mogu uključivati ​​i gas, što omogućuje promjenu brzine.

Radioupravljački zrakoplovi izrađeni su od različitih materijala, uključujući razne vrste drva (najčešća balza), jednostavne plastike i ugljičnih vlakana. Mogu koštati samo 90 dolara ili čak 5000 dolara. Snage radioupravljača mogu varirati od jednostavnih dvotaktnih motora do većih četverotaktnih motora. Veličine mogu varirati od nešto više od stope (30 cm) raspona krila do punih deset do dvanaest stopa (3-4 metra). Prosječni radio-kontrolni zrakoplov će izdržati 10-20 minuta u zraku, leteći brzinom od 30mph (48km/h) do 200mph (322km/h).

Postoje brojni hobi klubovi za ljubitelje radio-upravljanja avionima, koji se nalaze u gotovo svakoj naciji na zemlji. Razina predanosti koju preuzimaju entuzijasti kreće se jednako kao i svaki drugi aspekt zrakoplova za radio kontrolu, pri čemu neki kupuju gotove zrakoplove i povremeno se sastaju kako bi upravljali njima, a drugi grade avione od nule i ulaze u utrke i druga natjecanja.