Godine 2012. istraživači sa Sveučilišta Wisconsin i Instituta Max Planck za ljudsku kognitivnu znanost i znanost o mozgu proveli su studiju o sanjarima. Zaključili su da ljudi s “lutajućim umovima” – oni koji su u stanju razmišljati o drugim stvarima dok se bave rutinskim zadacima – imaju sustav radne memorije koji bolje reagira. Drugim riječima, njihov mozak ima toliko dodatnog kapaciteta da se ne moraju koncentrirati samo na posao koji im je pri ruci. “Naši rezultati sugeriraju da vrste planiranja koje ljudi često rade u svakodnevnom životu – kada su u autobusu, kada voze bicikl na posao, kada su pod tušem – vjerojatno su podržane radnom memorijom”, rekao je istraživač Jonathan Smallwood. “Njihov mozak pokušava dodijeliti resurse za najhitnije probleme.”
Radim, radim, radim:
Radno pamćenje je povezano s mjerama inteligencije, kao što su IQ rezultati. Ali ova studija pokazuje da je radno pamćenje također povezano sa sposobnošću razmišljanja izvan neposredne okoline.
Radno pamćenje razlikuje se od kratkoročnog, kažu neuropsiholozi. Radna memorija omogućuje manipulaciju pohranjenim informacijama, dok se kratkoročno pamćenje odnosi samo na pasivno pohranjivanje informacija.
Izraz “radna memorija” prvi je put korišten 1960-ih u teorijama koje su um usporedile s računalom. Radno pamćenje je važna funkcija mozga povezana s rasuđivanjem i donošenjem odluka.