Neurološki test je sredstvo koje liječnik ili neurolog koristi za testiranje neurološke funkcije osobe. Test je osmišljen za procjenu senzornih vještina, motoričkih sposobnosti, govora, sluha, vida, ravnoteže, koordinacije i raspoloženja. Neurološki pregled može obaviti liječnik, ali u nekim slučajevima može biti potreban stručnjak za provođenje testova i tumačenje rezultata. Ove vrste testova koriste se za dijagnosticiranje širokog spektra neuroloških poremećaja. Genetski poremećaji poput amiotrofične lateralne skleroze i Huntingtonove bolesti, kao i tumori mozga i traumatske ozljede, mogu se procijeniti i dijagnosticirati neurološkim testovima.
Neurološki test se obično provodi u nekoliko zasebnih faza, od kojih svaka ispituje različite funkcije živčanog sustava. U dijelu testa o mentalnom statusu, na primjer, pacijent će odgovoriti na brojna pitanja koja ispituju njegovo raspoloženje i misli, njihovu svjesnost i aspekte njihovih intelektualnih sposobnosti kao što su govor, jezik, pamćenje i prosuđivanje. Tijekom ovog dijela testa, pacijentovo ponašanje se također bilježi za određene vrste emocionalnih ili bihevioralnih reakcija.
Ostali dijelovi neurološkog testa ispituju pacijentov živčani, motorički i senzorni sustav. Jedan od najvažnijih je test kranijalnih živaca, koji istražuje fizičke funkcije kao što su periferni vid, refleks usta, miris i okus te osjet u području glave i vrata. U testu motoričkog sustava, pacijentova mišićna funkcija se ispituje na znakove atrofije ili abnormalnih pokreta koji bi mogli ukazivati na abnormalnosti.
Kako bi ispitao senzorni sustav, liječnik ili neurolog će pogledati odgovore na bol, pritisak, temperaturu i druge podražaje. Ovaj dio neurološkog testa obično se ponavlja barem jednom kako bi se osiguralo da su rezultati točni. Refleksi i koordinacija testiraju se na sličan način. U testovima koordinacije, na primjer, od pacijenta se traži da pomiče prste ili druge dijelove tijela na različite načine, pri čemu liječnik napominje koliko dobro pacijent može izvršiti te zahtjeve.
Tijekom neurološkog testa, ključno je da osoba koja se testira bude što točnija u svojim odgovorima na testna pitanja. Netočni odgovori mogu dovesti do netočne dijagnoze, a budući da su mnogi neurološki poremećaji progresivne prirode, to može značiti da pacijent ne dobije vitalnu medicinsku pomoć koja mu je potrebna odmah. Iz istog razloga, svatko tko se podvrgava takvom testu trebao bi se pobrinuti da ne izostavi nijednu informaciju iz svojih odgovora, čak i ako se može činiti beznačajnom.