Akrotiri i Dhekelia su dva mala područja na Cipru, u Sredozemnom moru. Pokrivaju 98 četvornih milja (254 četvorna km). Otok Cipar su ljudi prvi put posjetili prije nekih 12,000 godina, a prva naselja nastala su prije oko 10,000 godina. U 2. tisućljeću prije Krista na otok su stigli Feničani i Grci, te je otok postao važno sredozemno trgovačko središte.
Kontrola nad otokom prelazila je s jedne skupine na drugu, a na kraju su je kontrolirali Turci Osmanlije. Tijekom tog razdoblja tursko stanovništvo otoka dramatično se povećalo. Krajem 19. stoljeća kontrola otoka prešla je na Britaniju, iako je ostao pod suverenitetom Osmanskog Carstva. Britanci su koristili otok kao važnu točku za svoje trgovačko Carstvo i kako bi učvrstili svoju kontrolu nad Sueskim kanalom.
Kada se Turska pridružila središnjim silama u Prvom svjetskom ratu, Britanija je preuzela punu kontrolu nad otokom. Ciprani su se pridružili Britaniji u zamjenu za obećanje da će im nakon rata biti dopušteno ujediniti se s Grčkom. Međutim, Britanija nije uspjela ispuniti ovo obećanje, a antibritanski osjećaji su rasli.
Na kraju su Ciprani postigli neovisnost nad svojim otokom, uz kompromis da će Britaniji biti dopušteno da zadrži vojne baze na vlastitoj suverenoj zemlji na otoku. To je omogućilo Britaniji da zadrži kontrolu nad Sueskim kanalom i vojnu prisutnost u istočnom Sredozemlju, dok je smirila borbu sa separatistima. Dvije su regije stoga bile podijeljene i ostale pod britanskom kontrolom nakon što je Cipar postao neovisan.
1974. Turska je izvršila invaziju na sjever otoka, a Grci su pobjegli prije invazije, sklonivši se u Dhekeliju. Turska vojska se u svojoj invaziji pobrinula da ne uđe na teritorij pod britanskom kontrolom, jer su pokušavali zadržati Britaniju neutralnom u sporu.
Od 1960. Cipar je u više navrata tražio ili zahtijevao povratak Akrotirija i Dhekelije iz Britanije. Vlada Cipra smatra da zemlja s pravom pripada naciji i da britanska kontrola nad tim područjima ometa daljnji razvoj Cipra. Britanci smatraju Akrotiri i Dhekeliju važnim strateškim bazama, i iako su neke ponude kompromisa napravljene, još uvijek nije postignuta nagodba.
Akrotiri i Dhekelia su u potpunosti vojne baze, bez prave civilne vlade. Britanci njima upravljaju kao vojne baze, a načela koja ocrtavaju njihov razvoj to odražavaju. U Akrotiriju i Dhekeliji nisu dopušteni komercijalni ili civilni razvoji, niti je dopušteno stalno naseljavanje ljudi. Kao rezultat toga, očito nema turističke industrije u Akrotiriju i Dhekeliji, iako obližnji Cipar nudi mnoge mogućnosti putovanja.