Armero je grad u Kolumbiji koji je zbrisan s karte nakon katastrofalne vulkanske erupcije 1985. godine. Ubijeno je otprilike 2/3 stanovništva od 30,000, a neke su procjene čak i veće. Tragedija onoga što se dogodilo u Armeru je u tome što se mnogi znanstvenici i dužnosnici slažu da se katastrofa mogla izbjeći evakuacijom grada. Armero se često koristi kao primjer za ilustraciju potrebe za učinkovitim sustavima ranog upozorenja i protokolima za evakuaciju u područjima gdje je vjerojatno da će doći do vulkanske aktivnosti.
Poznato je da je vulkan Nevada del Ruiz koji je izazvao katastrofu u Armerou i prije eruptirao, pokrećući tokove vulkanskog pepela i blata poznate kao lahari. Godine 1595. vulkan je eruptirao i ubio veliki broj ljudi, a isto je učinio i 250 godina kasnije. Već 1984. geolozi su primijetili da je vulkan postao puno aktivniji, izazivajući eksplozije pare i potrese, te su upozorili dužnosnike da evakuiraju to područje.
Predviđanja o nadolazećoj erupciji dostigla su vrhunac početkom studenog 1985., ali dužnosnici su i dalje tvrdili da je situacija pod kontrolom i da se građani nemaju čega bojati. Iako su neki ljudi poslušali očite znakove i pobjegli s područja, mnogi su ostali na mjestu, uvjereni da vladini dužnosnici znaju što rade. Kada je vulkan eruptirao 13. studenog 1985., rezultati su bili katastrofalni.
Erupcija je otopila ledenu kapu vulkana, što je izazvalo lahar vulkanskog pepela, vode i krhotina koji je bio izuzetno vruć i vrlo nasilan. Lahar je probio branu na rijeci Lagunilla, izazvavši poplavu koja je preplavila grad Armero. Ogromne stijene otrgnute iz korita rijeke tutnjale su gradom, drobeći sve na putu, dok je lahar nanosio slojeve mulja, pepela i drugih krhotina na grad.
Kada su spasioci stigli u grad, navodno su bili užasnuti tijelima mrtvih i ozlijeđenih ljudi i životinja na mjestu događaja. Tamo gdje je Armero nekoć bio, bila je ogromna blatnjava ravnica prošarana krovovima. Žrtve su bile zarobljene unutar i ispod ruševina, uključujući i mladu djevojku po imenu Omayra Sanchez, koja je postala lik od javnog interesa kada su spasioci otkrili da je zarobljena na takav način da se ne može izvući. Nakon tri dana vrlo javne agonije u ruševinama Armera, Omayra je umrla, a njezina se fotografija prenijela diljem svijeta.
Ova južnoamerička verzija Pompeja dospjela je u međunarodne naslove kako zbog opsega štete, tako i zbog mogućnosti njezine prevencije. Mnogi javni dužnosnici suočili su se s teškim kritikama nakon tragedije Armera, što je dovelo do reformi u načinu na koji se rizik od vulkanske erupcije rješava diljem svijeta, budući da nijedna nacija nije htjela ugostiti reprizu Armera.