Gvajana je država srednje veličine u Južnoj Americi. Prostire se na 83,000 četvornih milja (215,000 četvornih km), što ga čini malo manjim od države Idaho. Graniči s Brazilom, Surinamom i Venezuelom, a ima obalu duž Atlantskog oceana.
Gvajanu, kao i veći dio sjeverne obale Južne Amerike, naselili su ljudi Warao, Carib i Arawak mnogo prije dolaska Europljana. Iako su te skupine uvelike uništene europskim osvajanjem, mali broj ih je ostao. Europljani su prvi uočili Gvajanu 1499. godine, kada je Amerigo Vespucci, po kojemu su i Amerike nazvane, počeo mapirati obalu. Iako su neka mala portugalska i španjolska naselja nastala u tim ranim godinama, rijetko su dugo trajala.
Nizozemci su se prvi put naselili u Gvajani krajem 16. stoljeća, uspostavivši svoju prvu oružanu utvrdu 1620-ih. Iako su Britanci naselili neke dijelove današnje Gvajane, Nizozemci su kontrolirali većinu regije, a Britanci su se više naselili u današnjem Surinamu. Nizozemci su držali Gvajanu do kraja 18. stoljeća, kada su Britanci zauzeli cijelu koloniju. Nizozemci su ga ponovno preuzeli na jednu godinu prije nego što su Britanci ponovno preuzeli kontrolu, ovaj put usmjeravajući svoju pozornost na učvršćivanje svog vlasništva nad zemljom.
U dijelovima Britanske Gvajane ropstvo je u ovom trenutku ukinuto, iako je ostalo na punoj snazi u drugim regijama do 1834. Nakon ukidanja ropstva u cijeloj Gvajani i naknadnog bijega oslobođenih robova u unutrašnjost regije, Britanci su uvezli ogromne količine istočnoindijskih radnika. To je bilo slično situaciji u Surinamu, gdje veliki dio stanovništva čine potomci ovih istočnoindijskih radnika, kao i radnici iz Portugala i Kine.
Gvajana je započela kretanje prema neovisnosti u isto vrijeme kada i druge nacije u regijama, stvarajući stranke ranih 1950-ih i formulirajući ideologije za državu koja je tek trebala doći. Međutim, činilo se da vladajuća ideologija vodi na putu prema marksizmu, nečemu što je izazvalo zabrinutost i u Britaniji i u Sjedinjenim Državama. Britanci su stoga suspendirali Ustav 1953. i poslali trupe kako bi osigurali da komunističke skupine ne preuzmu kontrolu nad zemljom.
Početkom 1960-ih Gvajana je nastavila svoj korak prema neovisnosti, koju je konačno postigla 1966., nakon burnog razdoblja u kojem su Sjedinjene Države i Britanci radili na destabilizaciji zemlje kako bi smanjili utjecaj Marksistički nastrojene Narodne progresivne stranke (PPP) . Utemeljitelj PPP-a, Forbes Burnham, izabran je za premijera, a državom je najprije upravljao željezom. Godine 1980. zemlja je usvojila novi Ustav, koji je proglasio da država prelazi iz kapitalističke države u socijalističku državu, i da Burnham postane izvršni predsjednik.
Burnham je umro 1985., nakon više od 20 godina na vlasti. Njegov nasljednik počeo je odmicati zemlju od socijalizma i poništio mnoge Burnhamove autokratske politike. Godine 1992. Gvajana je održala ono što je naširoko hvaljeno kao prvi istinski slobodni izbori od njezine neovisnosti, a zemlja je od tada nastavila biti relativno demokratska i otvorena u svojoj politici.
Kriminal može biti problem u Gvajani za putnike, a turistima se savjetuje da se čuvaju otmica i krađa. Zemlja nadoknađuje te opasnosti, međutim, s nekim od najnetaknutijih i najljepših prirodnih okruženja preostalih na Zemlji. Slapovi se mogu naći diljem Gvajane, od kojih su neki lako u utrci za najimpresivnije na planetu. Slapovi Kaieteur, sa svojim padom od 820 stopa (250 m) i širinom od 330 stopa (100 m), suparnički su Viktoriji i Niagari po golemoj količini pokretne vode. Selo Surama također je vrhunac Gvajane, gdje se kao smještaj za turiste nude kolibe izgrađene u tradicionalnom stilu. U blizini su vodiči koji će odvesti posjetitelje na vožnju kanuom i planinarenje, a noću mogu sudjelovati u tradicionalnom obroku i gledati ples i pjevanje. Općenito, Gvajana je izvrsno odredište za one koji žele otići malo s utabanih staza, a s njihovim fokusom na eko-turizam, infrastruktura će se vjerojatno nastaviti poboljšavati.
Let u Gvajanu obično uključuje dolazak preko karipskog otoka ili iz obližnje Venezuele ili Surinama, iako izravni letovi polaze iz nekih američkih gradova. Kopneni prijelaz može se ostvariti iz Brazila, ali zbog graničnih sukoba s Venezuelom tamo nije dopušten prijelaz.