Što trebam znati o kapacitetu pluća?

Ukupni kapacitet pluća odnosi se na maksimalnu količinu zraka koju pluća osobe mogu zadržati, oko četiri do šest litara (4000 do 6000 cm3) za prosječnog čovjeka. Samo trećina tog kapaciteta koristi se tijekom normalne aktivnosti, ali se taj udio povećava tijekom naporne aktivnosti kada tijelo zahtijeva više kisika. U prosjeku, muškarci imaju 20-25% veći kapacitet od ženki, a visoki pojedinci imaju veći kapacitet od niskih ljudi.

Ljudska pluća omogućuju disanje. Kada se udahne zrak, pluća izvlače kisik i prenose ga u krv gdje se kisik zatim prenosi do stanica. Krv opskrbljuje stanice kisikom i skuplja ugljični dioksid, otpad koji nastaje u funkciji stanica. Ugljični dioksid se zatim vraća natrag u pluća gdje se izdiše.

Oni koji žive na većim nadmorskim visinama također imaju veći kapacitet pluća od onih koji žive na razini mora. To je zato što je na velikim visinama zrak manje gustoće, a time je niža koncentracija kisika. Pluća, dakle, moraju udahnuti veći volumen zraka da izvuku istu količinu kisika nego što bi morala na razini mora.

Ukupni kapacitet pluća (TLC) mjeri se zbrajanjem rezervnog volumena udisaja (IRV), disajnog volumena (Vt), rezervnog volumena izdisaja (ERV) i rezidualnog volumena (RV) kako bi se dobila formula, TLC=IRV + Vt + ERV + RV. Dihani volumen je količina zraka koja se normalno udiše ili izdahne. Inspiracijski rezervni volumen je količina dodatnog zraka koja se može udahnuti kako bi se pluća potpuno napunila. Rezervni volumen izdisaja je količina dodatnog zraka koja se može izbaciti nakon normalnog izdaha. Ove vrijednosti se mjere spirometrom. Postoji određena količina zraka koja se ni pod kojim uvjetima ne može izdahnuti. Ovo je rezidualni volumen i mjeri se drugim testovima plućne funkcije.

Važno je održavati pluća zdravima jer sve stanice trebaju kisik za funkcioniranje. Dim cigarete smanjuje kapacitet pluća uzrokujući bolest pluća. Jedna od ovih bolesti je emfizem koji uništava alveole – zračne vrećice u plućima gdje se odvija izmjena kisika i ugljičnog dioksida. Kao rezultat toga, pluća gube elastičnost i ne mogu se pravilno istezati, čime se smanjuje količina zraka koja se može udahnuti. Astma, bolest koja uzrokuje upalu pluća, i kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB), kombinacija kroničnog bronhitisa i emfizema, također smanjuju ukupni kapacitet pluća.