Kosovo je mala država u istočnoj Europi koja je prije bila dio Srbije. Proglasila je neovisnost 2008. godine, iako je Srbija to odbila priznati. Zemlja se prostire na 4,200 četvornih milja (10,890 četvornih kilometara) i graniči s Albanijom, Crnom Gorom i Republikom Makedonijom.
Regija koja je sada Kosovo bila je naseljena tisućljećima. Njegova je rana povijest donekle zataškana, ali čini se da su regiju u različito vrijeme kontrolirala razna tračka i ilirska plemena, preci albanskog naroda. Na kraju je regiju u potpunosti okupiralo Rimsko Carstvo.
Krajem 6. stoljeća, slavenski narod je stigao na Balkan i počeo se naseljavati, asimilirajući Kosovo u svoja različita kraljevstva i carstva. Kosovo je bilo dio Bugarskog carstva od sredine 9. stoljeća do početka 11. stoljeća. U 11. stoljeću Bizantsko je Carstvo zauzelo regiju. Početkom 13. stoljeća, Srbija je preuzela kontrolu, zadržala je sve dok Srbija nije sama propala sredinom 14. stoljeća.
S vakuumom moći koji je ostavila Srbija, Osmansko Carstvo se preselilo u regiju, brzo stvorivši Kosovo kao teritorij Carstva. Tijekom sljedećih nekoliko stoljeća, Osmanlije su gurale kampanju islamizacije, drastično smanjujući kršćansko stanovništvo regije i prisiljavajući veliki dio stanovništva na odlazak. Oko sredine 17. stoljeća, albansko stanovništvo na Kosovu počelo se značajno povećavati, vjerojatno kao rezultat malog broja velikih migracija iz današnje Albanije.
U kasnom 17. stoljeću, Habsburgovci su izvršili invaziju, protjeravši osmanske snage natrag kroz Kosovo. Mnogi Srbi i Albanci uključili su se u borbu s obje strane, a kada su Osmanlije istjerale Habsburgovce, također su brutalizirali mnoge stanovnike Kosova u znak odmazde. Posljedica je ogroman egzodus Srba, sa stotinama tisuća koji su napustili regiju. Više Albanaca emigriralo je kako bi preuzeli ovu zemlju i popunili prazninu koju su ostavili Srbi koji su odlazili.
Godine 1912., nakon Prvog balkanskog rata, Kosovo je postalo dio Srbije, kasnije asimilirano u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, koja će kasnije postati Jugoslavija. Krajem 1930-ih, nova vlada je poduzela poteze da albansko stanovništvo premjesti s Kosova u Albaniju, kako bi ga zamijenila Srbima. Desetljeće kasnije, s novopronađenom moći nakon Drugog svjetskog rata, Albanci su ubili i protjerali oko sto tisuća Srba iz regije.
Kada je Jugoslavija postala komunistička u kasnim 1940-ima, Kosovo je postalo autonomna regija, a dva desetljeća kasnije postala je autonomna pokrajina. Sredinom 1970-ih, kada je Jugoslavija prihvatila novi ustav, Kosovo je postalo gotovo potpuno autonomno, s gotovo potpunom samoupravom. Albansko stanovništvo nastavilo se zalagati za veću autonomiju, u snažnom sukobu sa srpskim stanovništvom koje se željelo približiti Jugoslaviji.
Krajem 1980-ih Jugoslavija je napustila komunizam, a vlast je preuzeo hipernacionalistički Srbin Slobodan Milošević. Progurao je izrazito prosrpsku agendu i u roku od nekoliko godina uklonio veći dio autonomije Kosova. Do 1990. Milošević je potpuno eliminirao autonomiju i popunio regionalnu vladu svojim pristašama. Do kasnih 1990-ih situacija je postala toliko nepodnošljiva za mnoge etničke Albance na Kosovu da je formirana Oslobodilačka vojska Kosova (OVK), koja je odmah pokrenula gerilski rat protiv civila i vladinih ciljeva.
Borbe su se intenzivirale tijekom sljedećih nekoliko godina, a zločine su činile obje strane. Smatra se da su u tom razdoblju ubijene stotine tisuća Albanaca. Početkom 1999. dogodio se masakr u Račku, koji je potaknuo zapadne nacije na aktivniju ulogu nego što su one imale u gušenju sukoba. NATO je pokrenuo ofenzivu protiv jugoslavenskih ciljeva kako bi prisilio vladu na povinovanje.
Putovanje na Kosovo općenito je sigurno, iako nasilje i dalje povremeno izbija. Prije razmatranja posjeta, preporučujemo da provjerite izvješća State Departmenta o regiji.