Nigerija, službeno poznata kao Savezna Republika Nigerija, država je smještena u zapadnoj Africi koja susjedi Niger na sjeveru, Kamerun na istoku i Republiku Benin na zapadu. Južna granica je obala Gvinejskog zaljeva, koji je dio Atlantskog oceana. Najveći grad, Lagos, nalazi se na ovoj obali, a glavni grad Abuja nalazi se u središnjoj Nigeriji. Nigerija je za trećinu veća od Teksasa na 356,669 četvornih milja i dom je donjeg toka rijeke Niger, po kojoj je zemlja dobila ime.
Nigerijski krajolik je raznolik i dom mnogih vrsta flore i faune. Jug obilježavaju obalne ravnice, brda i planine na istoku i visoravni na zapadu. Središte zemlje karakteriziraju mangrove, prašume i savana ili umjereni do tropski travnjaci. Pustinja Sahel proteže se kroz sjever, gdje godišnje padne manje od dvadeset centimetara kiše.
Uz visoku stopu plodnosti i nižu stopu smrtnosti od stope nataliteta, rast stanovništva u Nigeriji nastavlja eksplozivno rasti. Najmnogoljudnija zemlja u Africi i dom za dvadeset posto svjetske crne populacije, u Nigeriji oko 150 milijuna ljudi govori razne jezike, prvenstveno Yoruba, Ibo i Fulani/Hausa, jezike triju glavnih etničkih grupa, i engleski, službeni Jezik. Isto tako, postoji nekoliko glavnih religija, uključujući starosjedilačka vjerovanja, islam i kršćanstvo.
Kvaliteta života u Nigeriji je loša zbog pretrpljenih zdravstvenih i obrazovnih programa. Nedostatak čiste vode za piće i sanitarije, kao i epidemije dječje paralize, malarije i kolere doprinose niskom životnom vijeku od oko 47 godina i visokoj stopi smrtnosti dojenčadi od 97 smrtnih slučajeva na 1000 živorođenih. Stope HIV/AIDS-a u Nigeriji su, međutim, mnogo niže od afričkih zemalja poput Kenije ili Južne Afrike. Obrazovni sustav je također u zapuštenom stanju, iako je proširen na gotovo sve regije zemlje, a vlada ga besplatno osigurava. Ipak, Nigerija je iznjedrila mnoge utjecajne pisce i glazbenike, kao što su Chinua Achebe i Fela Kuti, te je pokrenula unosnu filmsku industriju.
Vlada Nigerije, bivše britanske kolonije, slična je ustrojstvu onoj u Sjedinjenim Državama, s predsjednikom u izvršnoj vlasti i dvodomnom (dvodomnom) zakonodavnom vlasti zvanom Narodna skupština koju čine Senat i Dom predstavnika. Predsjednik se bira na četverogodišnji mandat narodnim glasovanjem i može obnašati do dva mandata. Sadašnji predsjednik, Umaru Musa Yar’Adua, čelnik je vladajuće stranke Narodne skupštine, Narodne demokratske stranke Nigerije. Oporbena stranka, All Nigeria People’s Party, drži većinu preostalih mjesta u Domu i Senatu, ali su registrirane i mnoge druge stranke. Obje stranke su sekularne i svenacionalne.
Tri glavna naroda u Nigeriji, Faluni/Hausa, Yoruba i Igbo, povijesno su kontrolirali vladu i rivalstvo između njih dovelo je do secesionističkih pokreta, građanskog rata, korupcije i prijevara u politici i izborima. Posljednjih godina, nametanje islamskog zakona i međuvjersko nasilje koje proizlazi iz siromaštva i natjecanja za poslove i zemlju doveli su do bijega mnogih nigerijskih kršćana. Nakon naftnog buma 1970-ih, Nigerija je postala jedan od najvećih proizvođača nafte, ali bogatstvo je daleko od pravedne raspodjele među građanima. Korupcija u upravljanju naftom, pljačke nafte i nasilje kao odgovor na krađu otežali su Nigeriji privlačenje prijeko potrebnih stranih ulaganja.
Nigerija je prošla kroz mnoge ruke prije nego što je postala neovisna, multietnička, pannacionalna zemlja kakva je danas. Od oko 500. godine prije Krista do 200. godine prije Krista, narod je vodio narod Nok. Nešto kasnije tamo su migrirali narodi Kanuri, Hausa i Fulani. Nigerija je potom prešla u carstvo Kanem, zatim carstvo Fulani, a potom ju je pokorilo Britansko carstvo sredinom 19. stoljeća.
Nigerija je stekla neovisnost 1960. godine i pridružila se Ujedinjenim narodima, ali je ubrzo uznemirena vojnim udarom i istodobnim masakrima kršćanskih Ibosa na sjeveru koje su izvršili muslimanski Hausa. Pobune i bijeg razvili su pokušaj odcjepljenja od strane Ibosa na istoku u onome što su proglasili Republikom Biafra. Sljedeće godine obilježile su mnoge krvave i beskrvne revolucije i velika gospodarska nestabilnost, unatoč pojačanju naftnog buma 1970. godine. Vlada se 1999. vratila demokratskim izborima, iako je proces stalno ugrožen korupcijom i borbama.