Što trebam znati o Paragvaju?

Paragvaj je zemlja bez izlaza na more u središnjoj Južnoj Americi. Graniči se s Bolivijom na sjeverozapadu, Argentinom na jugu i Brazilom na sjeveru i istoku. Glavni grad je Asunción. Najviši vrh je Cerro Pero, na 2,762 stope (842 m), a najniža točka u zemlji je na spoju dviju rijeka, Rio Paraguay i Rio Parana, gdje je nadmorska visina 151 stopa (46 m).

Država, službeno nazvana Republika Paragvaj, ustavna je republika, sa sedamnaest jedinica, koje se nazivaju departmanima. Broj stanovnika u srpnju 2007. procijenjen je na 6,669,086.

Paragvaj ima dva službena jezika: španjolski i guaraní, jezik autohtonog naroda u regiji. Jezik Guaraní izvor je nekih engleskih riječi, na primjer, jaguar, petunia i agouti, a guaraní je i naziv valute. Devedeset pet posto stanovništva je mestizo, odnosno miješano španjolsko i indijansko porijeklo.

Obradive zemlje ima vrlo malo; unatoč tome, poljoprivreda u Paragvaju proizvodi usjeve kao što su manioka, kukuruz, pamuk, soja, šećerna trska, pšenica te voće i povrće. Također se proizvode govedina, svinjetina, jaja i mlijeko. Industrije u Paragvaju uključuju šećer, pića, tekstil, drvne proizvode i električnu energiju, ali krčenje šuma i gubitak močvarnog područja su problemi zaštite okoliša.

Dobar dio gospodarstva Paragvaja je neformalni i stoga nije lako odgovoran. Uslužni sektor čini najveći dio gospodarstva. Glavni izvozni partneri Paragvaja su Urugvaj, Brazil i Rusija. Što se tiče uvoza, kao što su vozila, roba široke potrošnje i naftni derivati, oni se prvenstveno oslanjaju na Kinu, Brazil i Argentinu.

Paragvajska hrana uključuje jela od govedine kao što su So’O Yo-Sopy, krepka goveđa juha, Bori-Bori, goveđa juha s knedlama i Milanesa, pohani prženi odrezak. Jela od kukuruza uključuju locro, paprikaš od kukuruza, mazamorru ili kašu od kukuruznog brašna te sopa paraguaya, nacionalno jelo koje uključuje sir i luk s kukuruznim kruhom.

Na paragvajsku kulturu uvelike su utjecale isusovačke misije u toj zemlji, osobito na području glazbe i religije. Paragvajski pisci dvadesetog stoljeća su Augusto Roa Bastos, Gabriel Cassaccia i Elvio Romero, ali malo je djela Paragvajaca prevedeno na engleski.