Linux® se odnosi na klasu besplatnih operacijskih sustava otvorenog koda koji koriste istu jezgru, koja je središnja komponenta računalnog sustava koja djeluje kao veza između hardvera računala i njegovog softvera. Ključna razlika između operacijskih sustava je način na koji rukovode dizanjem računala, a proces pokretanja Linuxa značajno se razlikuje od svojih kolega. Proces pokretanja Linuxa počinje s osnovnim ulazno/izlaznim sustavom (BIOS), koji obavlja većinu hardverskih zadataka pokretanja. Nakon što BIOS dovrši različite procese sustava, sustav se zatim predaje kernelu, koji postavlja bitne funkcije sustava i prenosi kontrolu nad sustavom na korisnika.
BIOS je skup hardversko-specifičnog koda koji inicijalizira sve hardverske komponente računalnog sustava. U većini računalnih sustava učitava se na ROM čip, koji se nalazi na matičnoj ploči računala. Budući da je BIOS hardverska implementacija, kodiran je od strane proizvođača matične ploče, a ne od strane programera Linux® operativnog sustava. Ovo je najvažniji dio procesa pokretanja Linuxa jer obavlja vitalni zadatak pripremanja hardvera računala za operativni sustav.
Nakon što su sve komponente računala inicijalizirane, kontrola nad procesom pokretanja Linuxa prenosi se na program za pokretanje sustava Linux® koji se naziva boot loader, također poznat kao bootstrap. Glavna funkcija ovog malog programa je učitavanje operativnog sustava u memoriju stroja, pripremajući ga za izvršenje. Obično je operativni sustav Linux® komprimiran na tvrdom disku, tako da boot loader također obavlja zadatak dekompresije. Ako je na računalu instalirano više operativnih sustava ili verzija, bootstrap će od korisnika tražiti da odabere jednu. Također je važno napomenuti da proces pokretanja Linuxa ima dvije različite vrste bootstrapova — LILO i GRUB — iako većina novih verzija Linuxa implementira GRUB.
S dekomprimiranim operativnim sustavom i učitanim u memoriju, Linux® kernel preuzima kontrolu nad sustavom. Ovaj mali, ali moćan program provodi većinu procesa pokretanja Linuxa. Učitava softver za upravljanje memorijom i planer zadataka, pokreće upravljačke programe uređaja i pokreće Linux® skripte za pokretanje. Kada Linux® kernel završi sa svojim zadatkom, on ide u stanje mirovanja i planer preuzima kontrolu nad sustavom, stvarajući stvarno korisničko okruženje. Proces pokretanja Linuxa učinkovito završava kada se korisniku prikaže zaslon za prijavu.