Švicarska je mala država u zapadnoj Europi. Prostire se na 15,900 četvornih milja (41,300 četvornih km), što ga čini samo malo većim od države Connecticut. Graniči s Austrijom, Francuskom, Njemačkom, Italijom i Lihtenštajnom.
Ljudi su prvi put stigli na ovo područje prije mnogo tisućljeća, ali tek su u 2. tisućljeću prije Krista keltska plemena prvi put naselila regiju. Rimsko Carstvo je osvojilo regiju u 1. stoljeću prije Krista i integriralo svoje ljude u Carstvo. U 3. stoljeću germansko pleme, Alamani, preuzelo je veći dio Švicarske od Rima. Rimsko Carstvo je nedugo zatim palo, a doselilo se više germanskih plemena, istisnuvši romanizirane Kelte i potisnuvši ih u planine.
Franci pod dinastijom Karolinga ubrzo su apsorbirali većinu istočne Švicarske, a ona je na kraju postala dijelom Svetog Rimskog Carstva sredinom 10. stoljeća, nakon što su ga desetkovali Mađari. Burgundi su nastavili kontrolirati zapadnu Švicarsku. Prijelazi u zemlju bili su u osnovi neovisni, a mnogi su bili vrlo važni, posebno kantoni Schwyz, Unterwalden i Uri.
Krajem 13. stoljeća jedan je Habsburg postao ono što je bio car Svetog rimskog carstva u svemu osim po imenu, držeći dominaciju nad istočnim i zapadnim dijelovima Švicarske. Ukinuo je neovisnost kantona, pretvorivši ih u gradove-države pod kontrolom carstva. Tri kantona udružila su se kako bi formirala Staru švicarsku konfederaciju, boreći se protiv Habsburgovaca i povratila svoju neovisnost. Više kantona i gradskih država pridružilo se Konfederaciji u sljedećih nekoliko desetljeća, a još više ih se pridružilo tijekom sljedećeg stoljeća.
Krajem 15. stoljeća Švicarska je Konfederacija odnijela glasnu pobjedu protiv opunomoćenika Svetog Rimskog Carstva, učvrstivši de facto neovisnost. Prava neovisnost konačno je postignuta 1648. godine, kada je Sveto Rimsko Carstvo priznalo Švicarsku kao suverenu državu. Krajem 18. stoljeća Napoleonove snage preplavile su zemlju i pretvorile je u Helvetsku Republiku. Suverenitet je vraćen 1815., a njegovu neutralnost priznale su sve velike europske sile.
Švicarska je napustila svoju labavu formaciju sredinom 19. stoljeća, nakon građanskog rata između protestanata i katolika. Usvojila je federalni ustav, u kojem su navedena pitanja koja bi bila federalna nadležnost, ali ostavljajući veliku slobodu pojedinim kantonima.
Zemlja je zadržala velik dio svoje neutralnosti tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata. Igrao je niz važnih uloga u Drugom svjetskom ratu, uključujući kao posrednik između saveznika i sila Osovine te kao nositelj jedine preostale svjetske valute koja se slobodno može razmjenjivati. Od kraja Drugoga svjetskog rata nastavila se liberalizirati, iako povremeno pomalo sporo. 1971. žene su dobile pravo glasa, a 1981. donesen je amandman o jednakim pravima. Švicarska se odlučila ne pridružiti Europskoj uniji, a članica je Ujedinjenih naroda tek od 2002. godine.
Švicarske Alpe nedvojbeno su najveća turistička atrakcija zemlje, i doslovno i figurativno. Neka od najboljih skijanja na svijetu mogu se naći na ovim planinama, a infrastruktura koja to podržava je vrhunska. Za posjetitelje, mnoga mala sela diljem Švicarske nude dobrodošli predah od prenatrpanih gradova u ostatku svijeta. Za one koji su skloni nečemu malo povijesnijem, Augusta Raurica su ruševine rimske kolonije iz 1. stoljeća prije Krista na obalama Rajne.
Letovi svakodnevno stižu u Ženevu i Züat; bogate iz većine europskih središta i većih američkih gradova. Putnici mogu stići vlakom ili autobusom i iz ostatka Europe, te autobusima. Putovanje brodom također dovodi posjetitelje na Rajnu, čak iz Nizozemske, a putnici mogu stići jezerom brodom iz Italije, Francuske ili Njemačke.