Tuvalu je skupina otoka koja je bila poznata kao otoci Ellice do 1978. godine, godine u kojoj je stekla neovisnost od Britanskog Carstva. Unatoč njihovoj neovisnosti, Tuvalu još uvijek priznaje kraljicu Elizabetu II kao svoju glavnu šeficu države, iako je u Tuvaluu imenovan premijer koji će nadgledati poslovanje otoka. Tuvalu je jedinstven u svom sustavu upravljanja, jer na otoku nema vojske i policije kao takve. Iako postoji Pomorska jedinica za nadzor, ona je uglavnom tu da prati inozemni promet. U Tuvaluu kriminal praktički ne postoji. U svijetu postoje samo dva veleposlanstva za Tuvalu: jedno u Engleskoj i jedno na Tajvanu.
Četiri glavna otoka, okružena s pet drugih malih otočića koraljnih grebena, nalaze se u Tihom oceanu i smatraju se dijelom Polinezije. Ukupna površina svih devet otoka zajedno je jedva preko 10 četvornih milja (26 km²), s populacijom od samo 10,000 stanovnika. Gotovo 100 posto stanovništva je polinezijske nacionalnosti, s vrlo malo stranaca koji su ikada posjetili otok. Funafuti, glavni grad Tuvalua, je mali otočić na kojem se nalaze zračna luka, lokalna crkva i službena zgrada vlade. Većina kuća u Funafutiju napravljena je od palmi.
Tuvalu je izuzetno siromašna zemlja koja nema nikakvih prirodnih resursa o kojima bi se govorilo. Poljoprivreda nije moguća zbog sastava tla, a osim ribarstva nema druge industrije, iako se i ona pokušava samo u malom obimu, kako bi se lokalne obitelji opstale. Zapravo, u Tuvaluu je uobičajeno da se obitelji bave određenim zanatom, kao što je izgradnja kuća, pisari ili čak pečenje, te trguju svojim vještinama kako bi opstali kao zajednica. Prodaja maraka i strana pomoć glavni su izvori preživljavanja za Tuvalu. U tijeku je kampanja za promicanje turizma u Tuvaluu, ali su dosadašnji rezultati bili mali. Tri mala pansiona i hotel postavljeni su u Tuvaluu za dobrodošlicu posjetiteljima, od kojih su većina političari ili međunarodni humanitarni radnici.