Zambija je država u južnoj Africi koja se prije zvala Sjeverna Rodezija. Njegova populacija od oko 11 milijuna ljudi sastoji se prvenstveno od plemena koja govore Bantu koja su migrirala na istok i sjever s južne afričke obale, posebno od naroda Tonga. Drugi val useljavanja od 17. do 19. stoljeća doveo je narode plemena Luba i Lunda da borave na tom području.
Budući da zemlja nema izlaz na more, Europljanima nije bila odmah dostupna. Zapravo, za razliku od drugih afričkih zemalja, Europljani nisu posjećivali Zambiju sve do kasnog 18. stoljeća. Tada je priljev Europljana nastojao ili pomoći ili iskorištavati stanovništvo. Na primjer, dr. David Livingstone posjetio ga je u nadi da će prekinuti trgovinu robljem preobraćenjem Zambijskih domorodaca na kršćanstvo, pomažući im da uspostave drugu profitabilnu trgovinu i pokušavajući ih upoznati s modernim “civiliziranim” načinima života. Livingstone je također nazvao i istaknuo jednu od najljepših karakteristika u Zambiji, Viktorijine slapove, koji su i dalje popularno turističko mjesto.
Engleska, a posebno engleska kontrola Zambije, izvršila je ogroman utjecaj na zemlju. Službeni jezik zemlje je engleski. Većina Zambijaca su kršćani. Mnoge obitelji žive u urbanim sredinama, često u vrlo bliskim kvartovima. U malim ruralnim područjima još uvijek postoje poljoprivrednici za samostalan život, ali gradovi obećavaju veće ekonomske nagrade, iako se za većinu ljudi ne može reći da će ispuniti ta obećanja.
Zambija je pala pod britansku vlast u 19. stoljeću i nije uspjela steći svoju neovisnost od Britanije sve do 1960-ih. Mnogi Britanci su Zambiju smatrali važnom akvizicijom, budući da je bogata mineralima i draguljima. Unatoč velikoj opskrbi mineralima, posebno bakrom, ostala je siromašna zemlja. Jedan od razloga za to je pad cijene bakra 1970-ih i ovisnost zemlje o transportu materijala kroz druge zemlje poput Angole i Republike Kongo gdje su vlade bile vrlo nestabilne. Njezino siromaštvo dovelo je do toga da je jedna od najzaduženijih zemalja na svijetu, s malo oprosta dugova ili olakšanja na vidiku.
Oko 70% Zambijaca živi ispod granice siromaštva, a problem HIV/AIDS-a poprimio je razmjere epidemije. 17% odraslih Zambijaca je zaraženo virusom. Očekivano trajanje života je šokantno nizak, u prosjeku 37 godina.
Od 2007. Zambija je bila republika, pod vodstvom predsjednika Levyja Mwanawase. Niti jedna neovisna vlada još nije uspjela riješiti probleme siromaštva i epidemije bolesti koje muče zemlju. Pogotovo budući da se zemlja još uvijek oslanja na svoj glavni izvoz bakra, malo se može učiniti da se zemlja izvuče iz siromaštva.
Jako radi na poticanju svoje turističke trgovine. Nudi safarije za pješačenje i jahanje, pogled na Viktorijine slapove i smatra se jednom od najsigurnijih afričkih zemalja koje Amerikanci i Europljani mogu posjetiti. Pristup rijeci Zambezi, četvrtoj po veličini rijeci u Africi, nudi brojne mogućnosti za rafting ili mirne ture rijekom.