Neopipljivost u poslovanju odnosi se na usluge, jer njihova kupnja ne rezultira stvarnim vlasništvom nad nečim fizičkim. Usluge su zadovoljenje želja i kao takve nisu nešto što se može dirati. Neopipljivost usluge znači da potrošač često mora nešto platiti prije nego što se utvrdi kvaliteta te stvari. Mnogo puta su proizvodnja i potrošnja simultane, što se u poslovnom smislu naziva neodvojivost.
Nematerijalni proizvodi uključuju putovanja, osiguranje, savjetovanje, obrazovanje i računovodstvo. Rijetko je moguće isprobati ove proizvode prije kupnje, a potrošač se često oslanja na brošure, oglašavanje, ugled ili glasine. Usluge su nematerijalne, a dobra se u poslovnom svijetu smatraju opipljivim, ali iz marketinške perspektive, postoji stupanj nematerijalnosti čak iu prodaji materijalnih dobara. Ovo je vrlo važno jer jednom kada je povjerenje potrošača izgubljeno, tada je u većini slučajeva pružatelj usluga izgubio kupca.
Opipljivi proizvodi se obično mogu vidjeti, pomirisati, kušati, dodirnuti ili testirati, a te se radnje obično provode prije kupnje proizvoda. Međutim, sve dok fizički proizvod nije instaliran, korišten, pojeden ili konzumiran na bezbroj drugih načina, još uvijek postoji stupanj vjere uključen u njegovu kupnju. To je neopipljivost svojstvena čak i opipljivim stvarima.
Definicija nematerijalnosti je prilično komplicirana jer postoje neke poslovne imovine koje su visoko cijenjene, ali ih je teško izmjeriti. Takva imovina uključuje nazive robnih marki, patente, korisničku podršku i poslovne procese. Neki od njih, kao što su patenti, mogu se zasebno identificirati i prodati, ali je marku ili poslovni proces teško ili nemoguće procijeniti, pa je i njihova prodaja teška. Konkurentnost se često oslanja na kvalitetu nematerijalne imovine i usluga, a upravljanje njima nije jednostavno zbog navedenih razloga.
Neopipljivost također otežava život potrošača jer postoji više neizvjesnosti prije kupnje. Dostupne su informacije manje nego za opipljiv proizvod, pa je i količina percipiranog rizika veća. Jedan od načina na koji davatelji usluga mogu smanjiti tjeskobu potrošača je raditi na svojoj reputaciji pouzdanosti kroz strateški marketing i usmene preporuke zadovoljnih kupaca. Varijabilnost u uslugama treba što je više moguće zamijeniti standardizacijom. Predloženo je da je to bitno jer se nezadovoljstvo potrošača rijetko može adekvatno ublažiti nadoknadivom mjerom.