Hipnopompijske halucinacije, u kojima osoba percipira vizualne ili slušne iluzije nakon buđenja, općenito se pripisuju oštećenju funkcije u frontalnom režnju. Fenomen, koji se često naziva manifestacijom “inertnosti spavanja”, događa se kada mozak nije u stanju brzo prilagoditi stanje sanjanja pojedinca na budno stanje. Kao rezultat toga, slike i zvukovi iz snova mogu se prenijeti u čovjekovu svjesnu percepciju. Nesanica je identificirana kao primarni uzrok poremećene mentalne funkcije povezane s ovim vrstama halucinacija, iako drugi mogući uzroci uključuju zlouporabu droga, depresiju i fiziološke poremećaje.
Pojedinci koji pate od nesanice najvjerojatnije će doživjeti hipnopompičke halucinacije. Nedostatak sna može ozbiljno usporiti mentalnu funkciju, što rezultira nesposobnošću prednjeg režnja da brzo razlikuje živopisne snove od stvarnosti. Osim toga, nesanici često pate od mikrospavanja, izuzetno kratkih razdoblja nenamjernog sna. Brza stopa spavanja može odmah uroniti pojedinca u san s brzim pokretima očiju (REM), razinu sna koja se najviše povezuje sa sanjanjem. Mikrospavajuća osoba obično se budi nekoliko sekundi nakon što je dosegla stanje, ubrzavajući kroz faze sna i svijesti prebrzo da bi ih mozak mogao obraditi.
Korištenje određenih lijekova također može doprinijeti usporavanju funkcije mozga. To je najočitije kod sedativa, kao što je diazepam. Oni koji uzimaju teške sedative obično prijavljuju usporenu mentalnu funkciju, što zauzvrat može dovesti do halucinacija nakon buđenja iz sna. Halucinogene droge poput opijuma, s druge strane, doprinose razvoju ovih iluzija narušavajući sposobnost korisnika da razlikuje fantaziju od stvarnosti. Moguće je da se ovaj učinak može prenijeti nakon što učinci lijeka nestanu.
Mentalni poremećaji koji uključuju gašenje određenih mentalnih procesa mogu imati halucinogene učinke nakon buđenja. Depresivni poremećaji, kao što su veliki depresivni poremećaj (MDD) i sezonski afektivni poremećaj (SAD), mogući su uzroci hipnopompijskih halucinacija. Ova stanja su često povezana s napadima nesanice i gubitkom mentalne oštrine, dva glavna čimbenika koji doprinose halucinacijama povezanim sa spavanjem.
U slučaju MDD-a, postoji velika mogućnost da halucinacije mogu proizaći iz bioloških problema u mozgu. Ovaj poremećaj može biti posljedica fiziološke nesposobnosti proizvodnje ili održavanja adekvatne razine serotonina, na primjer. To dovodi do poremećene aktivnosti frontalnog režnja i kao posljedica toga halucinacija. Neki pojedinci mogu imati oslabljenu funkciju frontalnog režnja kao rezultat tjelesnog oštećenja ili kongenitalnih poremećaja, što ih čini vjerojatnijim da će doživjeti hipnopompijske halucinacije prilikom buđenja.