Moždani udari su vrsta ozljede mozga u kojoj se prekida opskrba krvlju dijela mozga, što rezultira gubitkom neuroloških funkcija. Ponekad su poznati i kao cerebrovaskularne nezgode, jer su povezane s krvlju ili vaskularnom opskrbom mozga. Ova vrsta ozljede može biti izrazito iscrpljujuća, osobito za starijeg ili već kompromitiranog pacijenta ili pojedinca koji ju je već imao prije. Otprilike 25% ljudi koji dožive moždani udar imat će ponovljeni incident u sljedećih pet godina. Žene će vjerojatnije umrijeti od jednog od muškaraca i one su jedan od vodećih uzroka smrti u velikom dijelu razvijenog svijeta.
Simptomi moždanog udara uključuju utrnulost, ubodne bolove, glavobolje, vrtoglavicu te zamagljen vid i govor. Također mogu rezultirati problemi s pamćenjem, razmišljanjem, kontrolom emocija i logikom. Žrtve mogu doživjeti slabost ili paralizu na jednoj strani tijela, a mnoge dožive i depresiju. Bolesnici mogu smanjiti rizik mijenjajući svoje ponašanje. Pušenje, dijabetes, hipertenzija i visok kolesterol su čimbenici rizika, a neki od njih mogu se promijeniti prehranom, tjelovježbom, biheviorističkom terapijom i medicinskim intervencijama.
Postoje dvije vrste moždanog udara: ishemijski i hemoragijski. I jedno i drugo uzrokuje poremećaj perfuzije, odnosno isporuku arterijske krvi u okolno tkivo. Područje mozga s nesavršenom perfuzijom više se ne može pravilno oksigenirati, što uzrokuje ishemijsku kaskadu koja oštećuje ili ubija moždane stanice.
Ishemijska kaskada je niz događaja koji mogu trajati satima nakon početnog prekida zbog teškog neurološkog poremećaja koji nastaje kada se prekine dotok krvi u mozak. Budući da su kemijske funkcije moždanih stanica poremećene, one počinju otkazivati i ponekad u konačnici umrijeti ako se proces ne može zaustaviti. Često dolazi do oticanja mozga dok se stanice razgrađuju i preplavljuju okolne stanice toksinima koji nastaju u tom procesu.
Budući da funkcije mozga nisu u potpunosti shvaćene, postoji nekoliko tretmana za moždane udare osim rehabilitacije i podrške naporima za oporavak. Ponekad, ovisno o tome koja se vrsta javlja, koriste se lijekovi koji se odnose na zgrušavanje krvi dok se događaj događa kako bi se smanjili ili zaustavili njegovi učinci. Sumnja se da neke klase lijekova mogu utjecati na mozak tijekom ishemijske kaskade i da bi se u konačnici mogle koristiti i za zaustavljanje procesa razgradnje. Prevencija je najbolji lijek zbog nepovratnih posljedica čak i male količine oštećenja mozga.