Što uzrokuje neravnotežu neurotransmitera?

Neravnoteža neurotransmitera, koja se također obično naziva kemijska neravnoteža, može imati brojne potencijalne uzroke. Kronični stres, loše prehrambene navike i toksini iz okoliša među mogućim su čimbenicima koji doprinose razvoju ovih neravnoteža. Dodatni uzroci neravnoteže neurotransmitera mogu uključivati ​​nutritivne nedostatke, pretjerani rast gljivica i genetsku predispoziciju. Liječnik će često uzeti detaljnu medicinsku i obiteljsku anamnezu te može naručiti razne krvne pretrage kako bi utvrdio uzrok neravnoteže neurotransmitera u određenim situacijama.

Oni koji pate od kroničnog stresa mogu imati povećan rizik od razvoja neravnoteže neurotransmitera. Život u situaciji zlostavljanja, suočavanje s kroničnom bolešću ili žrtva zločina primjeri su situacija koje mogu dovesti do visoke razine kroničnog stresa koji može uzrokovati neravnotežu neurotransmitera. Ljudi koji doživljavaju normalne razine stresa ili kratkotrajne anksioznosti nisu toliko vjerojatno da će razviti ove probleme.

Loše prehrambene navike i nedostaci u ishrani ponekad mogu dovesti do neravnoteže neurotransmitera. Korištenje kofeina, šećera ili konzumacija dijete s niskim udjelom bjelančevina može osobu učiniti ranjivom na te neravnoteže. Krvni testovi mogu otkriti nedostatke vitamina, minerala ili aminokiselina koji se često uspješno liječe promjenama u prehrani ili dodacima prehrani.

Toksini iz okoliša mogu imati mnoge negativne učinke na tijelo, uključujući neravnotežu neurotransmitera. Proizvodi za kućanstvo kao što su deterdženti ili kozmetika mogu sadržavati kemikalije koje oštećuju neurotransmitere. Pesticidi, tepisi i građevinski materijali također mogu biti odgovorni za oštećenje neurotransmitera.

Prekomjerni rast vrste kvasca poznate kao candida može doprinijeti neravnoteži neurotransmitera. Candida kvasac može uzrokovati simptome kao što su umor, tjeskoba i nadutost u trbuhu. Smanjen libido, žudnja za šećerom i bolovi u mišićima ili zglobovima također su potencijalni simptomi prekomjernog rasta kvasca. U nekim slučajevima mogu postojati genetski čimbenici koji utječu na razvoj ovih kemijskih neravnoteža.

Može se posumnjati na kemijsku neravnotežu kada se liječniku prijave simptomi poput anksioznosti, migrene i umora. Bol u mišićima, nesanica i sindrom iritabilnog crijeva ponekad ukazuju na probleme s neurotransmiterima. Kombinacija nekoliko ovih simptoma često potiče liječnika da naruči razne pretrage kako bi potvrdio ovu sumnju na dijagnozu. Lijekovi, promjene u prehrani i modifikacija načina života često se koriste za liječenje kemijske neravnoteže. Biljni nadomjesci također mogu biti korisni, iako se treba konzultirati s liječnikom kako bi se uvjerio da ti dodaci nisu kontraindicirani zbog osnovnih zdravstvenih stanja ili upotrebe određenih lijekova.