Poremećaj kolapsa kolonije (CCD) službeni je naziv koji je dobio tajanstveni problem koji pogađa pčele diljem svijeta. CCD karakterizira potpuni nestanak pčela radilica iz svojih košnica, ostavljajući ostale pčele iza sebe da polako umiru od gladi. Problem je privukao veliki tisak jer su pčele važan dio komercijalne poljoprivrede i, zastrašujuće, nitko ne zna što ga uzrokuje. Brojne skupine znanstvenika diljem svijeta proučavaju poremećaj kolapsa kolonija u pokušaju da otkriju uzrok.
Sve, od elektromagnetskog zračenja do virusa, pretpostavljeno je kao mogući uzrok poremećaja kolapsa kolonije, a neki znanstvenici sumnjaju da bi problem mogao biti uzrokovan kombinacijom čimbenika, a ne jednim problemom. Nedostatak prepoznatljivog uzroka zabrinuo je poljoprivrednike, jer se bez pčela usjevi ne mogu oprašiti, a bez oprašivanja usjevi neće sazrijeti. Čini se da se prazne košnice i nestale pčele diljem svijeta povećavaju bez ikakvog razloga unatoč najboljim naporima biologa.
Mnoge teorije o uzrocima usredotočuju se na mikrobe, bakterije, viruse, parazite, grinje i gljivične infekcije. Pčelari su već svjesni niza stanja koja mogu uzrokovati loše zdravlje pčela, a neka od tih stanja povezana su sa zbrkom i odumiranjem koji karakteriziraju poremećaj kolapsa kolonije. Međutim, samo jedan patogen tek treba identificirati, iako su znanstvenici 2007. intenzivirali svoje istraživanje izraelskog virusa akutne paralize u nadi da će pronaći više odgovora.
Znanstvenici su također istraživali različite lijekove poput antibiotika koji se koriste u pčelarstvu te pesticida ili herbicida koji se koriste u poljoprivredi. Pesticidi bi potencijalno mogli imati ozbiljan utjecaj na pčele, budući da su pčele biološki slične nekim štetnicima koje farmeri prskaju. Herbicidi bi mogli poremetiti kemijske signale pčela ili smanjiti biljnu raznolikost.
Istraživanje o poremećaju kolapsa kolonije također je sugeriralo da bi uobičajene pčelarske prakse također mogle biti povezane s problemom. Na primjer, mnogi pčelari sezonski sele svoje pčelinjake, iznajmljuju svoje pčele kako bi pomogle u oprašivanju usjeva ili premještaju pčele u različite klime kako bi obogatile svoj med. Pčelari su možda usvojili i druge prakse u kasnom 20. stoljeću koje su mogle doprinijeti problemu.
Istraživači su također istraživali utjecaj elektromagnetskog zračenja kao što su signali mobitela na pčele, teoretizirajući da ono može zbuniti pčele radilice tako da ne mogu pronaći put kući. Drugi su sugerirali da bi široka upotreba genetski modificiranih usjeva također mogla biti dio problema.