A cappella, ponekad napisana i kao acappella, talijanski je glazbeni izraz koji znači “u stilu kapele” i koji opisuje pjesme pjevane bez ikakve instrumentalne pratnje. Doslovno značenje izraza daje dobar trag o povijesti ove vrste glazbe, budući da je u prošlim stoljećima bila pretežno povezana s bogoslužjem. Tijekom 20. stoljeća, međutim, stil su prisvojile svjetovne pjevačke skupine, a od početka 21. stoljeća uobičajeno se primjenjuje na mnoge različite žanrove glazbe.
Na osnovnoj razini, izraz a cappella odnosi se na pjevanje koje nije popraćeno nikakvim instrumentima. U teoriji, to može uključivati pjesme koje izvodi solo pjevač ili nekoliko pjevača, iako mnogi ljudi ovu vrstu glazbe povezuju s grupom pjevača. Nadalje, iako tehnički stil može biti monofoničan ili sastavljen od samo jedne melodije, češće se povezuje s polifonim zvukom koji se sastoji od više melodija pomiješanih zajedno.
Prevođenje izraza a cappella s talijanskog daje jasan nagovještaj o povijesti stila. Pojam znači “u stilu kapele”. Ovo je točan deskriptor, budući da se ovaj stil glazbe tradicionalno povezivao s vjerskim bogoslužjem. Kroz povijest su brojne religije, poput kršćanstva i židovstva, koristile neki oblik klapne glazbe tijekom bogosluženja.
U kasnom 19. i početkom 20. stoljeća, nereligiozne pjevačke skupine, osobito u Sjedinjenim Državama, sve su više počele prisvajati stil a cappella. Grupe studenata na brojnim američkim sveučilištima formirale su neinstrumentalne pjevačke skupine, od kojih su mnoge usvojile imena koja su bila nepoštovana ili koja se kaznjavaju na neki aspekt glazbene terminologije. Osim toga, muškarci su formirali male skupine zvane brijačnice kvarteti. Umjesto religiozne prirode, ove grupe su obično bile društvene, te su kao takve bile sklone izvođenju svjetovnih pjesama iz ragtime ili jazz tradicije.
Dok od početka 21. stoljeća neke vjerske službe nastavljaju sadržavati a cappella glazbu, u cjelini stil se značajno udaljio od svojih povijesnih korijena. A cappella grupe nastavljaju napredovati na fakultetima i u srednjim školama. Ipak, umjesto da izvode duhovne ili čak tradicionalne jazz selekcije, suvremene grupe preferiraju različite vrste popularne glazbe, od rocka i countryja do ritma i bluesa i rapa.