Izraz “nesterilni” u medicini može se odnositi na sve artikle koji ne zadovoljavaju razinu osiguranja sterilnosti (SAL) koju je odredila regija. SAL u osnovi podrazumijeva da su svi predmeti koji se smatraju sterilnim očišćeni i zapakirani u skladu s njegovim standardima. Bez ovog jamstva, predmeti se mogu ocijeniti kontaminiranim. To ne znači da su opasni ili nisu korisni, ali nisu prikladni za sve medicinske primjene.
Čak iu lokalnim trgovinama kupci mogu primijetiti zavoje označene kao nesterilne ili sterilne. Različite vrste gaze mogu ili ne moraju sadržavati ovu naljepnicu. Ponešto je teško držati neke predmete sterilnima, poput trake, jer čim se otvori i koristi, počinje skupljati bakterije. Za većinu kućne upotrebe sterilnost predmeta nije toliko važna jer su klice koje može skupiti uobičajene kojima su ljudi često izloženi. Neke iznimke mogu postojati ako pojedinac previja velike rane ili je ranjiv na infekcije.
Čak iu liječničkoj ordinaciji velik dio inventara nije sterilan. Tegla s depresorima za jezik često ne sadrži pojedinačno pakirane predmete. Malo je vjerojatno da će stetoskopi, trake ili neke vrste vate zadržati svoju sterilnost. Većina stvari se održava čistima ili pere alkoholom. Ipak, čak ni stolica u uredu ili stol u sobi za pregled nije sterilna.
Nekoliko stvari kod liječnika je sterilno, poput injekcija, vatiranih štapića i alata za male zahvate. U suštini, liječnici bi sterilizirali sve predmete koji upadaju u tijelo, poput igle, ili koji se koriste za testiranje bakterija ili virusa. Liječnici također obično promatraju čiste i nesterilne postupke, kao što je pranje ruku prije navlačenja rukavica radi zašivanja rane. Ulažu se napori da stvari budu što je moguće čistije. Ipak, obično ne postoji način da se nesterilno okruženje učini sterilnim na mjestu gdje ljudi dolaze i odlaze, nose iste pilinge cijeli dan i komuniciraju s bolesnim ljudima.
Gdje je sterilitet najvažniji je u bolnicama. Gotovo svi invazivni zahvati ili kirurški zahvati moraju se izvoditi sa sterilnim predmetima, a po mogućnosti se podvrgavaju u prostorijama koje zadovoljavaju posebne standarde. Granica je nejasna jer osobe s ozljedama mogu doći u hitnu pomoć i treba im poduzeti kirurške zahvate koji nisu savršeno sterilni.
Kad god je to moguće, planirane operacije se provode u operacijskim sobama koje su što razumnije bez kontaminanata. Oprema, materijali, pa čak i odjeća koju nose bolnički radnici ne bi trebali biti bez patogena. Poštivanje ovog protokola i izbjegavanje upotrebe nesterilnih predmeta pomaže u smanjenju infekcije. S druge strane, kada se ljudi smjeste u sobu za oporavak, povećava se njihova mogućnost infekcije jer te sobe nisu sterilne.