Izraz “bez mirisa” opisuje proizvod koji ne sadrži dodatne mirise ili tvari dizajnirane da prikriju temeljni prirodni miris proizvoda. Iako bi se ova definicija činila izrezanom i osušenom, brojni proizvodi s etiketama na kojima piše da su bez mirisa zapravo sadrže umjetne ili prirodne mirise ili proizvode za maskiranje, ponekad bez otkrivanja na popisu sastojaka. To je zato što vladine agencije nisu formalno stvorile definiciju i standard za takve proizvode.
Ljudi kupuju proizvode bez mirisa iz raznih razloga. U većini slučajeva ljudi ih kupuju jer su osjetljivi na mirise; trudnice, osobe koje uzimaju određene lijekove i neke osobe u prirodnom stanju jednostavno su iznimno osjetljive na mirise, a kozmetički mirisi uzrokuju nelagodu. Neki ljudi smatraju da dodani mirisi mogu uzrokovati zdravstvene probleme, osobito u slučaju umjetnih mirisa, koji mogu biti napravljeni od kemikalija koje nisu bile opširno testirane na sigurnost. Za ove osobe kupnja se temelji na zdravstvenim razmatranjima.
Dostupan je širok izbor proizvoda bez mirisa, uključujući sapune, sredstva za pranje tijela, dječji puder, hidratantne kreme, šampone, regeneratore, dezodoranse i druge predmete za osobnu njegu. Neki su proizvodi također dizajnirani da budu potpuno prirodni za rješavanje zabrinutosti oko potencijalno štetnih kemikalija. Nije neuobičajeno da proizvod bez mirisa ima miris, zahvaljujući prirodnim sastojcima u proizvodu, ali se taj miris smatra prihvatljivim jer je nužan dio proizvoda. Na primjer, hidratantna krema od zobi, meda i mlijeka bez mirisa može imati blagi miris po sastojcima. Biti potpuno bez mirisa zapravo bi bio razlog za sumnju, jer bi ukazivao da su kemikalije korištene za maskiranje mirisa.
Neka radna mjesta, škole i druge zgrade proglašene su bez mirisa kao odgovor na pritužbe ljudi koji rade u tim okruženjima. U takvim situacijama posjetitelji se mole da se suzdrže od nošenja ili korištenja mirisa iz poštovanja prema ljudima koji dijele prostor, a proizvodi za osobnu njegu kao što su sapun i hidratantna krema koji se nalaze na licu mjesta bit će bez mirisa. Takve politike ponekad uzrokuju trzanja, a protivnici odbacuju tvrdnje ljudi koji prijavljuju štetne reakcije na mirise.
Povećanje svijesti o problemima u vezi s mirisima navelo je neke vlade da pokušaju formulirati strože politike u pogledu sastojaka mirisa. U Kanadi, na primjer, proizvođači su dužni navesti sve sastojke, uključujući tragove mirisa, kako bi potrošači mogli donijeti informirani izbor prilikom kupnje.