Kada se za nekoga kaže da je “dolje u ustima”, to znači da se čini depresivnim ili obeshrabrenim. Slični izrazi uključuju “na smetlištima”, “osjećaj bluesa” ili “izlupano”. Mnoge kulture imaju neki oblik izražavanja za opisivanje nekoga tko je depresivan, koristeći prijelaz izraza kao stenografiju za opisivanje nečijeg stanja uma.
Govornici engleskog jezika koriste “deponije” za označavanje depresivnog stanja od 1500-ih, a izraz “dolje u ustima” pojavio se oko sredine 1600-ih. To je referenca na spuštene kutove mrštenja, jer većina ljudi mrštenje povezuje s uzrujanošću ili nesrećom. Kada je netko opisan na ovaj način, to doslovno znači da su mu ili njezina usta sastavljena u spuštenom izrazu, zbog općeg stanja turobnosti koje onemogućuje osmijeh.
Osim što se koristi za označavanje nekoga tko je depresivan, ovaj se idiom također koristi za opisivanje nekoga tko je bolestan. Mnogi se ljudi osjećaju pomalo tužno kada se ne osjećaju dobro jer ne rade punim kapacitetom, a mogu se osjećati frustrirano ili samo općenito loše. Osim toga, bolest često ostavlja ljudima puno vremena za razmišljanje o problemima u svom životu, a to također može stvoriti osjećaj depresije.
Budući da mnogi ljudi ne vole vidjeti prijatelje nesretne, kada se čini da je netko nesretan, njegovi ili njezini prijatelji mogu pokušati poduzeti mjere kako bi ublažili situaciju, u rasponu od posredovanja u sporu do organiziranja zabave. Ponekad se takvi napori obrušavaju jer ljudi ne razumiju temeljni uzrok depresije ili nečiji temperament jednostavno nije prikladan za bilo koju tehniku intervencije. Zbog toga je uobičajeno biti upozoren da se netko osjeća na smetlištima prije posjeta, kako bi se ljudi mogli pripremiti za interakciju koja možda neće biti ugodna.
Ponekad ljudi jednostavno prolaze kroz fazu nesretnosti u kojoj ni najdobronamjerniji prijatelji ne mogu pomoći. Depresija i tuga prirodna su stanja u određenim životnim razdobljima ljudi i ponekad je bolje proći kroz njih nego ih pokušavati potisnuti. Mnogi ljudi koriste takva razdoblja kao priliku za introspekciju, a neki odlučuju nastaviti s terapijom kako bi razgovarali o problemima koji ih možda muče.